DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 145
145 (21) tuo maneat, nostro iubemus sigillo imprimi atque r obor ari. % ) Na stražnoj strani napisana rukom XV. vieka registraturna oznaka: „A. 1111. Privilegium Colmoni Regis Vngarorum, confirmans Privilegium Regis Cressimiri de iurisdictione Arbensi." B. Tumač. 9 ) Šuflaj u svojoj raspravici : 10 ) A két arbei iker-oklevél (Szâzadok, 1905., p. 297 i si.) tvrdi, da su obje rapske povelje, i Krešimirova od god. 1070. (Rački: Doc, 67., pag. 87), i Kolomanova od god. 1111. (Smičiklas: Cod. II. doc. 19. p, 22) falzifikati. Nas ovdje ne zanima Krešimirova isprava, koja po sebi nema nikojega državopravnoga znamenovanja, ali nas tim više interesira Kolomanova, koja bi bila od vanrednoga državopravnoga zamašaja, kad bi bila istinita. Sadržaj isprave je mješovit. Djelom je renovacija prava podijeljenih rapskoj crkvi po kralju Krešimiru, a dijelom sadržaje nove povlastice, koje se ali ne tiču samo rapske crkve, već svih dalmatinskih crkvi. Dan bi pako imao biti taj privilegij : cum utriusque regni universo consilio. Ovo bi prema tome bio prvi ugarsko-hrvatski zajednički sabor. Ovakav se medjutim zajednički sabor nikako ne može dovesti u savez sa drugim ispravama kralja Kolomana, naposeb ne s onom točkom tro8 ) Od dalmatinskih Kolomanovih listina samo još spljetska (falzificirana ili korumpirana) ima roboraciju pečatom. Roboracija pečatom, izuzev Mutimirovu listinu od g. 892. (Doc. 12), započela je u listinama hrvatskih kraljeva tek kraljem Zvonimirom. Doc. 97, gdje fali pečat, dokazuje nam ipak, da se još vazda pečat nije smatrao neminovnom potrepštinom za kraljevsku ispravu. Veću važnost dobiva pečat tek za kralja Stjepana, kako dokazuje Doc. 124, gdje veli: quemadmodum a memorato rege illud donacionis scriptum habebatur ratum atque firmatum, pari modo immo meliori a nostra regali dignitate cum nostri impressione sigilli roborari, nec non perpetim deberet firmari. cf. Šuflaj: Szâzadok 1905., p. 311. — Do Zvonimira postavljeno je glavno težište obzirom na formalija kraljeve listine na svjedoke, koje nalazimo u hrvatskim vladarskim listinama već i u najstarije doba. Tako u Trpimirovoj od god. 852. (Doc. 2), dapače i u Mutimirovoj od godine 892. (Doc. 12.), ma da je ona, s razloga: ne aboleatur, in posierum, s kneževim pečatom providjena (anulo nostro jussimus in calcem signari). Hrvatsko-dalmatinska kancelarija polagala je prema tome mnogo veću važnost na svjedoke, nego li na pr. njemačka, gdje kraljevske listine ne trebahu svjedoka, jer- „das Königreich ist an sich Reweis und unscheltbar" tako, da imamo istom u posljednjim decenijama 11. stoljeća svjedoke u dokaz očitovanja kraljeve volje na vladarskim ispravama (Redlich: Urkundenlehre pagina 31) Sr. i Mabillon: De re diplomatica, I. p. 174; isti: Nouveau traité de diplom. IV. p. 642. — Do Zvonimira potpisuju kraljevske naše listine svjedoci, počam od njega svjedoci se tek nabrajaju. Sr. Fejêrpataky: Kâlmân kirâly oklevelei. p. 74.; Šuflaj: Die dalmatinische Privaturkunde p. 37 i si., p. 54; isti Szâzadok 1905., p. 305. i si. °) Glede sadržaja listine ove sr. i Klaić: Marturina, p. 153. 10 ) Sr. i Radić: Može li se vjerovati u autentičnost Krešimirove listine privilegija rapskoj biskupiji (Starohrvatska prosvjeta, VII. 1903., p. 75 i si.) 10
