DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 124

124 CXXX), dobiva memorijal tim veću važnost, jer iz činjenice, da su pacta sklopljena na Dravi, vidimo, da je Slavonija bila tek provincija Hrvatske, dočim je Hrvatska bila nosiocem prava kraljevstva. Prema tome ne stoji Paulerov navod, da su se ove povlastice ticale samo dva- • najstero plemena, upravo jer su povlastice privilegija: „de e kivâltsâgok, épen mert kivâltsâgok voltak, csak a 12 nemzetséget illeték, s nem lehettek valami âitallânos, orszâgos rendezés folyomânyai."

9

) Nu Pauler je ovdje ostao dužan dokaz, da su upitna prava bila privilegija u pravom smislu riječi. Za to baš nema nikojega opravdanoga oslona. Mi naime držimo, kako to već istakosmo, da su na temelju pakta pojedinim gradovima i poglavicama pojedinih plemena izdane bile isprave, u kojima su one točke naročito bile prenesene, koje su se interesenata ticale. Tako glede plemena naročito vojne i financijalne njihove dužnosti. Iz toga ali ne možemo izvoditi, da su i pacta conventa privilegija. I to za to ne, jer su bila ugovorena i dapače, kako vidjesmo, po prvacima ugarskoga kraljevstva takodjer zaprisegnuta. Nu i u onom slučaju, kad. ne bi bila glede ugovorenih prava hrvatskoga kraljevstva sačinjena bila posebna isprava ugovora, o čem dakako dokaz pružiti ne možemo, već bi bila ista tek u ispravi o zavjernoj krunidbenoj prisezi sadržana, što je dapače vrlo lasno moguće, to ipak iz ove činjenice ne bi moći stvarati nikakove zaključke glede državopravne snage toga ugovora, jer imamo dosta primjera, da su državopravni ugovori bili zadjenuti u formu diplome povlasne, kako nam pokazuju mnoge bizantinske hrizovulje. Da li je trogirska apendikula djelo samoga Tome arcidjakona, kako je Rački mislio, ili je pako ona dodatak drugoga pisca, može biti od interesa za pitanje, iz koje dobe poteče memorijal, ali nema nikojega zamašaja za pitanje o vjerodostojnosti njegova sadržaja.

10

) Ugarski historičar Pauler (Szâzadok: 1888., p. 331) veli, da je pripovjedanje memorijala u protivuriječju s onim, što nam kaže Toma arcidjakon u XVII. poglavlju svoje povjesti: Çjualiter Hungari ceperunt dominium Dalmatiae et Croatiae. Ovaj prigovor, kad bi stajao, bio bi ne samo važan, već i odlučan, jer bi ili Tomino pripovjedanje, ili ono memorijala morali proglasiti ne istinitim. Pauler ovdje osobito ističe ono mjesto Tominoga pričanja, da je Koloman odlučio bio zauzeti svu 9

) Szâzadok: 1888., p. 332. Cf. Šišić: Kralj Koloman i Hrvati, p. 39. 10

) Drži se, da je trogirski dodatak napisan koncem XIII., najkasnije početkom 14. stoljeća. Kršnjavi: o. c.

: Šišić; o. c. p. 37. — Horvath: Über Croatien als eine durch Unterjochung erworbene ungarische Provinz, pobija vjerodostojnost memorijala, ali sa tako slabim argumentima, da se zaista nije vrijedno na njih osvrnuti, pa je i zbilja čudo, kako Pauler u svojoj povjesti Arpadovaca, kao i u Szâzadok : 1888., p. 331. smije da se na njega pozivlje. Tko se ovim prigovorima upoznati hoće, naći će ih u Šišićevoj cit. raspravi p. 40. i si. skupa Isa refutacijom.