DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 112

112 sljedno pravo, ali se to imade tek razumjevati, kako veli Czirâky,

M1

) kao poziv na svoje pravo obiteljsko: jus genitnrae. Dok dakle nije bio stalno odredjen nasljedni red, bila je krunidba od vrlo velikog praktičnog znamenovanja, pa se za to šnjome i žure.

502

) Vidimo, da se je kralj Koloman imao boriti sa bratom, što je i dalo sjegurno povoda, da je sina Stjepana odmah dao kruniti kraljem. Nu iz trogirske listine možemo razabrati, da su Hrvati primili ne samo Kolomana, već Arpadovsku kuću kao dinastiju i to po redu prvorotstva, jer se tamo veli : mihi et ßlio

r>os

) meo aut successoribus meis . . . Dok je dakle sin u Ugarskoj nasljedjivao otca, bila je posebna hrvatska krunidba od sporedne faktične važnosti, tim većma što i za Ugarsku kraljevi svoje nasljedno pravo oštro naglasuju. Tako veli Geza II: Ego Geza II. secundi Belae regis filius divina dispositione sceptra paterna jure haereditario obtinens. Ali imamo i drugih primjera. Tako naročito veli Bela (1 173.—1196.): Nos Bela III. secundi Geizae filius arbitrati sumus con gruere, ut sicut praedecessorum nostrorum haeredes sumus in sanguine, et legitimi successores in solio . . . Ipak nije bio po narodu princip prvorotstva posvema u Ugarskoj priznat, pa je i faktično Stjepan III. godine 1161. i godine 1162. morao uzmaknuti pred braćom svoga otca Geze, Ladislavom (umro 14. januara godine 1162.) i Stjepanom IV. (umr'o 19. junija godine 1162.). Ako i neznamo potpuno sve ono, što je bilo predmetom konflikta Izmedju Andrije II. i ugarskoga naroda.

504

) ipak znamo toliko, da je iz5UI

) Disquisitio historica de modo consequendi summum Imperium in Hungaria a primordiis monarchiae in haec tempora. Budae 1829. p. 178. i si. 502

) Bela II. umre 13. februara 1141., a 16. februara već je okrunjen Geza II., a odmah drugi dan iza Gezine smrti bude okrunjen Stjepan II. Kirâly: o. c. p. 348, 503

) Reminiscenciju na pravo primogeniture u Hrvatskoj sadržaje listina Stjepana V. od g. 1271. (Fejér: Cod. V./l. p. 104), gdje ovaj izrikom veli: ius ducatus a predecessoribus nostris regum primogeniiis institutum requirere voluissemus. 5(H

) Mnogi pisci dvoje ob autenticitetu t. zv. zlatne bule, koja nam nije u nijednom od navodnih sedam ekzemplara sačuvana. Obzirom na dekret Andrije II. od. g. 1231., koji u mnogom sadržaje isto, što i t. zv. zlatna bula od g. 1222., moći je ob autenticitetu iste i dvojiti, prem ju danas, nakon apologije Knauzove (Akad. értekez. a tört. tud. köreböl), ugarski pisci smatraju autentičnom. — Nu ako zlatna bula i nije autentična, sa državopravnoga gledišta ne bi to bilo od velikoga zamašaja, jer konačno i dekret od g. 1231. — osim prava otpora — u glavnom sadržaje isto u pitanju odnošaja kralja spram naroda. — Istina jest, da je u formalnom pravcu i zlatna bula i dekret izdan kao kraljevski privilegij, ali uza sve to sačinjava prema svom sadržaju neku vrst državopravnoga ugovora, kako je to u ono vrijeme i u drugim državama uobičajeno bilo. Formalno je privilegij, ali stvarno je bio ugovor. Kad Ferdinandy : Az âllamalkotö szerzodések a magyar közjogban, Budapest g. 1902. ne će da prizna tim kraljevskim aktima karakter ugovora, nedvojbeno daje preveliku važnost formi, a premalu stvari. Pojmove modernoga državnoga prava ne smijemo aplicirati ha ona stara vremena, gdje je čas patrimonialno, a čas feudalno shvaćanje države bilo pretežito. — Ta