DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 113
113 medju plemstva, kao reprezentanta naroda prema feudalnom shvaćanju one dobe, došlo do državopravnih ugovora, koji su regulisali odnose kralja spram naroda. Ovom je valjda prilikom priznato i u Ugarskoj pravo agnatske primogeniture, jer od sada više nema nikojega poremećenja u pravu nasljetstva na krunu, a i kraljevi ga odlučnije ističu. Tako veli Bela IV. g. 1237.: quod cum nos dispositione divina regni regimine per successionem ad nos devoluto . . . decrevissemus. Tu se dakle ne ističe više samo obiteljsko pravo, već upravo devolucija po nasljednom redu. Dekret od g. 1290. (Kovachich: Sylloge p. 15, Endlicher, p. 615) izrično spominje naslijedili red: in regni gubernaculum successissemus iure et ordine genitnrae. Tu sada više krunidba nema znamenovanje izbora ili bolje dezignacije, tko će od kraljevske dinastije zauzeti prijestolje, već u taj čas imade krunidba drugo, doduše isto tako važno znamenovanje, koje se kristalizuje u zavjernoj prisezi na sloboštine naroda: in coronatione juraverit jura regni sui et honorem coronae illibata servare. bQb ) Pošto su pako Hrvati primili Kolomana i njegovoga sina i nasljednike, dakle Arpadovce Kolomanove linije po primogenituri za kraljeve, to je sada posebna hrvatska krunidba, kao dezignacija osobe vladara, postala suvišnom, jer je i u Ugarskoj agnatsko prvorotstvo bilo priznato. Sada se je mogla krunidba i za ugarskoga i za hrvatskoga kralja obaviti jednom te istom krunidbom, jer je lih odlučna bila zavjerna prisega. Nije pako bilo nikoje zaprijeke, da kralj zaprisegne i prava Ugarske i prava hrvatska prigodom zajedničke krunidbe. Sada već ni formula: cum autem ad vos coronandus advenero nije imala nikoje praktične vrijednosti, pak se ona i faktično nakon Andrije II. u poveljama više ne spominje. 506 ) Naravno, da je time formalno blijedjelo i u mnogo kašnja, a moći bi skoro reći, još i u današnja vremena ne može se odnošaj kralja i naroda u Ugarskoj svesti u ruho modernoga državnoga prava, po kom tvore narod i kralj tek zajedno državu. Tek samostalna i od svakoga drugoga naroda državopravno neovisna monarkija može polučiti idealno jedinstvo, koga označuju Englezi sa: King in parliament. — Zlatna bula, kao i dekret Andrije od g. 1231., koga u corp. juris hungar. nema, ne garantira samo plemstvu prava i sloboštine, već nastoji učvrstiti i kraljevsku vlast, u čem se razlikuje od engleske „magna Charta." Timori: Rechtsgeschichte, p. 317, Kirâly: o. c. p. 358 sq. Kolosvâri: A corpus juris hungarici jellemzése, p. XXXI. (Uvod u veliko izdanje corp. juris hung. od g. 1899.). — Zlatnu bulu> koju smatraju: tamquam legem fundamentalem regni, potvrdiše Ljudevit Veliki 1351., Marija 1384., Sigmund 1397., Vladislav I. 1440., Matija I. 1464. Sigmundova i Vladislavljeva potvrda, kao i Andrijin dekret od 1231., se ne nalaze u Corp. jur. hung., ali ih izda Kovachich: Lect. var. decr. comit. ; i isti: Not. praeliminares. Pest, 1820 ; Isti. Sylloge decretorum, Pest 1818. 505 ) Kovachich: Vestigia comit. p. 81. 5uB ) Zadnje su listine, koje tu formulu spominju, od Andrije od g. 1207. (Cod. III. No 61. i 63. Klaić: Vjesnik ark. društva, VIII. 1905. p. 113.) — Razlog, što u listini od god. 1199. (Cod. II. No 314, p. 338) nema točke: cum ad vos coronandus advenero, 8
