DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 104
104 Čudnovato je medjutim, da Bela i nakon što je halički kralj Koloman postao duxom hrvatsko-slavonskim, izdaje listine za Hrvatsku. 468 ) Nu u tim se listinama nazivlje jednostavno : dei gratia rex primogenitus regis Hungarie. 469 ) Nakon Kolomana nije sve do godine 1245. bilo duxa iz kraljevske porodice, pa se za to i banovi nazivlju: dei gratia dux et banus totius Sclavonie. Ali ti fungiraju ne samo u Slavoniji u užem smislu riječi (Cod. IV. No 153, p. 170, od god. 1242. 470 )), već i u Dalmaciji, kako nam dokazuje listina od g. 1244., gdje Dionizije, duca e bano di tutta la Slavonia, proglašuje mir izmedju Spljećana i Trogirana 411 ). (Cod. II. No 207, p. 235). A i ovaki duca-ban imade svoga kancelara, kako nam citovana listina dokazuje. Hrvatsko-slavonski dukat patrio je po ondašnjoj drzavopravnoj praksi prvorodjenoga kraljevoga sina. To nam jasno dokazuje listina kralja Bele IV. od g. 1246., 472 ) gdje se veli: „cum igitur in medio regni nostri, Albae, coronato per divinam clementiam carissimo filio nostro Stephano rege et duce totius Sclavoniae, pro tribunali sederemus" . . . Stjepan taj medjutim nije u istinu nikada upravljao hrvatsko-dalmatinskim kraljevstvom, bar za to nikoji diplomatički dokaz nemamo. 473 ) Bela je godine 1254. dao svome prvorodjenomu sinu Stjepanu naslov osvojene provincije Stirije, pa ima i diploma od god. 1259. sa ovim početkom : Stephanus dei gratia rex primogenitus regis Hungariae 46S ) Smičiklas: Cod. III. No 285. p. 325.; No 293, p. 334., No 306. p. 351. m ) Matija prepošt zagrebački, koji mu je bio kancelarom, dok je bio dux totius Sclavoniae, ostao je i dalje njegovim kancelarom, pa fungira kao takav i na listinama, koje se Hrvatske ne tiču, već na pr. Erdelja (Wenzel: Cod. XI. No 164. p. 236). 47u ) Ban Dionizije. U jednoj listini od g. 1245. zove se: banus Slavon. et maritimarum: Wenzel: Cod, VII. 191. 471 ) I neki Ladislav bio je g. 1245. banus et dux tocius Sclavoniae. Smičiklas: Cod. IV. No 250 p. 286. 472 ) Fejér: Cod. IV. 1. p, 404. 473 ) Korbuly: o. c. p. 211. ne nabraja ga medju slavonskim vojvodama. Sr. i Sišić: Povjest I. p. 116 i si. — Smičiklas i Klaić u svojim povjestima broje Stjepana medju hrvatsko-slavonske duxe. — Iz listine Cod. IV. No 214 p. 246. u kojoj Bela spominje svoga miloga sina Stjepana i drugu svoju djecu, ne može se izvjesti, da je Stjepan upravljao Hrvatskom. — Bela je g. 1259. (Cod. V. p. 141) dao Stjepanu zaladsku županiju: pleno juris potentiae. God. 1263. je Stjepan: dei gratia junior rex Hungarie, dux Transsilvanus, dominus Cumanorum (Cod. V. No 774, p. 279; No 775, p. 280). — Iz činjenice, da pod njegov dukat spada županija vukovska, ne da se glede državo" pravne pripadnosti te županije ništa izvesti, pošto su u vrijeme poslije tatarskih provala bili dukati vrlo različito arondovani. Tako bi polag listine pape Urbana IV. od g. 1264. (Cod. V. p. 302) spadala: castra Baragna, Wlco, Simigio, Zala et Olcha pod slavonski dukat. cf. i listinu od g. 1268. (Cod. V. No 942, p. 477), gdje Bela dei gratia dux tocius Sclavonie, Dalmacie et Croacie broji medju barune svoga kraljevstva (regni nostri) takodjer i zaladskoga župana.
