DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 105

105 et dux Stiriae.

474

) Kad je kasnije Štajerska opet otpala, tražio je Stjepan od otca svoga kao rekompenzaciju, da mu dade hrvatsko kraljevstvo, koje ga ide po pravu kao prvorodjenoga sina kraljevoga. Ovo nam sam Stjepan priča u listini od god. 1271., gdje ovako govori: cum nos olim necessitate compulsi, contra Dominum regem, carissimum patrem nostrum, ius ducatus a progenitoribus nostris regum primogenitis in stitutum requirere voluissemus, iusütia mediante, idem Dominus rex propter hoc indignationis materiam concipiens, contra nos exercitum regni convocavit (Fejér: Cod. V. 1. 103.). Pošto je Stjepan u ovo vrijeme držao dukat tranzilvanski, kako sam veli u listini od iste g. 1271. (Cod. V. No 41, p. 590 „ducatum Transilvanum teneremus"'), može se ova tužaljka protiv otca ticati samo Hrvatske, kako to sasvijem dobro ističe ugarski historičar Mihajlo Horvath.

415

) Ovo pravo prvorodjenoga kraljevoga sina je valjda reminiscencija još iz dobe, kad su se kraljevi sinovi krunili kao posebni hrvatski kraljevi. Iza smrti duxa Kolomana, vladali su samo banovi Hrvatskom. God. 1249. spominju nam listine nekoga Stjepana, koji se nazivlje u jednoj listini izdanoj te g. u Klisu, (Cod. IV. No 345, p. 391) banus maritimus et comes trinm camporum et capitanens Stiriae, a u drugim listinama od godine 1249. do godine 1252.: banus totius Sclavoniae (Cod. IV. No 355, 356, 357, 358, 409, 422, 451, 532). U listini od g. 1255. (Cod. IV. No 514, p. 596) dodaje u svom naslovu još i capitaneus Stiriae.

476

) Od god. 1256. do god. 1259. ban Stjepan već stalno nosi naslov capitaneusa Stiriae uz naslov bana totius Sclavoniae (Cod. V. No 558, 597. 623, 625. 626, 655, 657, 659). Sve listine ovoga bana totius Sclavoniae, osim kliske od g. 1249., tiču se vazda mjesta, koja leže u Slavoniji. Nu već iz oznake „totius Sclavoniae banus" mogli bi zaključivati, da je upravljao cijelim kraljevstvom hrvatskim, a da je uza sebe ili bolje pod sobom imao primorskoga bana, kad i ne bi za to imali baš i diplomatičkoga dokaza u listini spljetskoj od godine 1259 gdje se spominje: „dei et regis gratia maritimus banus" imenom Butheco. 47J

) Polag Pray: Annales pag. 259 u štajerskom điplomataru medju: Seizensia Num. XVII. 475

) Magyarorszâg torténete, Pesten 1871, (novoga djela II. izdanje) tom, II. p. 68. — Pauler: o. c. II p. 249 izbjegava, da se jasno izrazi, te veli, daje Stjepan tra žio od otca: „takav posebni dukat, kakav su davali stari kraljevi prvorodjenicima." m

) Listina od g. 1255. (Cod. IV. No 580, p. 613) gdje se nazivlje „dux et banus totius Sclavonie et capitaneus Stiriae,

11 označuje Smičiklas falzifikatom. Austrijska kronika Bbendorfera de Haselbach (Pez: Script, rer. aust. II. p. 729) spominje medjutim našega bana Stjepana kao duxa de Zagrabia in Sclavonia, proprie Agram dicta, koga je kralj „Stiriensiura assensu" imenovao kapitanom štajerskim (p. 728.). — O tom Stjepanu banu sr. i Klaić: Povjest I. p. 238, gdje se priča, kako gaje kralj Bela slao u primorske strane i preporučao Trogiranima.