DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 102

102 Dalmatia et Chroatia, koji i jedini odgovara zavjernim ispravama kralja Kolomana, kao i njegovih pretšasnika hrvatske narodne krvi, kad znamo, da je Hrvatska i Dalmacija, ili bolje rekući Hrvatska

4

**) nosiocem svih realnih i virtualnih prava kraljevstva. Da se iz naziva „Dalmatiae et Chroatiae dux" ili banus nikoji restriktivni zaključci ne smiju izvadjati, to nam dokazuju listine bana Dionizija, koji se nazivlje Dalmatiae et Chroatie banus, a ipak mu namjenjuje kralj Bela III. g. 1181. u Slavoniji funkcije, kad vraća neki predij zagrebačkoj biskupiji (Cod. II. No 175, p. 177). Nedvojbeno je, da je i Kalan, totius Dalmatie atque Chroatie gubernator, upravljao i Slavonijom, jer dokazom listine od god. 1193. (Cod. II. No 244, p. 259) dosudjuje zagrebačkomu biskupu desetinu u Krapini, Okiću i Podgorju, dakle mjestima Slavonije, a iste ga godine spominje neka spljetska listina (Cod. II. No 248, p. 263), veleći iza datuma: régnante Bela re d' Ungheria, procurando anco il ducato di Dalmatia et Chroatia Calano, a jedna druga spljetska listina (Cod. II. No 249, p. 264) veli opet: duca Calano présidente alla Dalmatia et Chroatia**

5

) , Bela, koji je četrnajest godina star postao duxom hrvatskoga kraljevstva, nazivlje se u prvoj sačuvanoj nam listini od g. 1220. (Cod. III. p. 186): dei gracia Hungarie, Croacie, Dalmačie, Rame, Servie Lodomerieque illustrissimi regis Andrée filius, rex in perpetuum. Upravno područje trojedne kraljevine nazivlje se sada: „ducatus totius Sclavonie." Da se pod nazivom „dux totius Sclavonie" razumjeva osim Slavonije i Hrvatska i Dalmacija, dokazuju nam dovoljno Andrijine listine. Vidimo naime, da Andrija ne daje samo povelje za područje slavonsko (Cod. III. No 193, p. 220, No 213, p. 240, No 221, p. 247, No 223, p. 250), već očito upravlja i područjem hrvatsko-dalmatinskim, dokazom listina, u kojima nalazimo medju svjedocima biskupa spljetskoga, kninskoga i krbavskoga (Cod. III. No 224, p. 251, No 225, p. 253). To nam posvjedočuje jošte i činjenica, što za vrijeme duxa Andrije nalazimo osim slavonskoga bana još i bana primorskih strana: de partibus maritimis (Cod. III. No 221, p. 247; No 222, p. 249).

466

) Ban slavonski nazivlje 4G1

) Dalmacija se pridodaje radi gradova negdašnjega lemala bizantinskoga. Oznaka dakle liti historičkoga znamenovanja, bez državopravnoga karaktera. 4C5

) Da je Kalan, ma da ga poznate savremene listine zovu vazda „gubernator" ili „duca," bio ban, dokazuje nam listina Andrije od 1209. (Cod. III. No 74. p. 84). gdje se veli: tempore Calani bani tarn in Dalmacia quam in Croacia. Cf. Klaić: Vjesnik arkiva, I. 237. 4oe

) To isto vidimo i u vrijeme duxa Bele, gdje se na pr. 1224. (Cod. III. No 221, p. 247) veli: Aladar tocius Sclavonie, Voinc de partibus maritimis banis existentibus. (Jednako Cod. No 222 p. 249). Godine 1226. za duxa Kolomana imamo takodjer dva bana: Valenginuo bano, Salamone bano (Cod. III. No 231, p. 259). Kašnje listine Kolomanove spominju tek po jednoga bana, i to g. 1237.: Opoy (No 37, 67, 68, 91, p. 41'