DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 103

103 se: banus totius Sclavoniae, od kuda pravom zaključujemo, da mu je primorski ban bio podredjen. Na ovaj nas zaključak ovlaštuje riječca: totius, jer i iz naslova duxa vidimo, da se pod riječju „totius Sclavoniae" razumjeva sveukupno hrvatsko kraljevstvo. Konačno nas na to upućuje i okolnost, što nijesu baš vazda bila po dva bana (Cod. III. No 213, p. 240, gdje se spominje samo jedan ban). Da je naslov: „dux Dalmatiae atque Croatiae

11, identičan sa naslovom „dux totius Sclavoniae" dokazuju nam listine duxa Kolomana (1226.—1240.). U spljetskoj naime listini od 1. augusta 1226., izdanoj u korist trogirske crkve, veli, da je došao: ex largitate regis kao dux Dalmatie atque Croacie u primorske strane. (Cod. III. No 231, p. 258). U kašnjim se pako listinama nazivlje: dux totius Sclavonie (g. 1232., Cod. III. No 323, p. 369; g. 1237. Cod. IV. No 37, p. 41, No 95, p. 102, No 113, p. 123). Dux Koloman svoj dukat, koji prema gornjim listinama opsiže ne samo Slavoniju, već Hrvatsku i Dalmaciju, nazivlje : „regnum Sclavoniae." Karakteristično jest, da je u ovo vrijeme upravljao ugarskim kraljevstvom Kolomanov brat Bela, njegov pretšasnik u hrvatsko-slavonskom dukatu (Cod. III. No 295. p. 336: „Andrea magno rege existente, Bela filio ejus regnum Hungarie gubernante, Colomano totius Sclavonie ducatum tenente). Odavle dakle vidimo, da je počam od g. 1226. ugarsko-hrvatski kralj Andrija**

1

) bio neki vrhovni kralj, koji ali ipak aktivno funkcionira (arg. Cod. III. No 388, p. 455, gdje g. 1235. podijeljuje pečujskoj crkvi darovnice, te govori o granicama izmedju pečujske i zagrebačke biskupije), a uz njega upravlja Ugarskom prvorodjeni mu sin kralj Bela, a Hrvatskom sin mu halički kralj Koloman. Uza njih pako još imade i dux Andrija, sin kralja Andrije (Cod. III. No 157, p. 183), koji je dapače nesmotreno (a quibusdam vesano ductus) uvalio u Kolomanov: regnum videlicet Sclavoniam. 71, 72, 97), 1240.: Guta (Cod. IV. 95, p. 102), 1240.: Nikola (Cod. IV. No 112, 113, p. 122, 125). I Opoy i Nikola za vladanja duxa Kolomana zazivlju se: banus totius Sclavonie. Nikola se dapače nazivlje: dei gratia banus (Cod. IV. p. 122). — Od primorskoga bana ide i priziv u poslovima pravde na bana tocius Sclavoniae. To nam dokazuje listina od god. 1259. gdje Alexander banus marilimus et comes Zagrabiensis veli, da je neka parnica bila: deducta ad Judicium domini nostri Stephani bani. On dakle nazivlje slavonskoga bana: dominus noster. Iz listine pako ove i to slijedi, da upravno područje primorskoga bana nije stegnuto na Primorje, pošto se radi ovdje o nekom posjedu u Glini. Primorski po tom ban bijaše zamjenikom bana, a k tomu mu je prinadležala briga uprave u pomorskim stranama. i61

) Ugarskih listina ima od Andrije i poslije g. 1226. dosta. Cf. Kovdcs: Index alphabeticus codicis diplomatici arpadiani continuati, Budapestini 1889.; a isto tako ima za Hrvatsku dosta listina i nakon god. 1226. izdanih po kralju Andriji. Prema tome dakle vidimo, da nije Andrija upravu i vladu posvema prepustio svojim sinovima: Beli i Kolomanu, već da ostaje i nadalje aktivnim kraljem.