DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 98

98 cum nobilibns regni Sclavonie, qui tune nobiscum aderant," podijelio povlastice nekom županu Pousi (Cod. VI. No 256, p. 308). Banovi. Namjesnikom kralja bio je, kako je poznato, za vrijeme narodne dinastije zapovjednik kraljeve vojske, koga nazivlju listine banom. Tako je i Koloman postavio svojim namjesnikom vojskovodju, duxa, Ugrina, možda de génère Chucharorum.

44 7

) Kako je pako u Hrvata običaj vojskovodju nazivati banom, tako su oni nazvali i zapovjednika kraljeve vojske, duxa Ugrina, banom: rex ducem . . Ugrum, quem Sclavorum vulgus banum vocat, cum magna exercitus multitudine in Dalmatiam ad expugnandum totius- provinciae populum destinaret.

448

) Ako i ne znamo stalno, da li je comes Sergius (cf. i list. Cod. još k tomu izvan teritorija svoga državopravnoga tijela, već ga upravo vrše u sredini pretstavnika naroda, s kojim živu u zajednici pod istim vladarom. Ob ovom evo vršenom i priznatom pravu vodi se račun ne samo u okviru državnoga, već i medjunarodnoga prava, u koliko medjunarodnopravni ugovor izmedju svoga kralja Vladislava i rimskoga kralja Maksimilijana, ne samo ratificiraju hrvatski staliži, već o tom izdaju prema vani za Hrvatsku posebno i osebno to j. odijeljeno od Ugarskih stališa i individualno kao Hrvatska, javnu diplomu. Zajednička kruna ugarska, na koju se hrvatski stališi pozivlju, reprezentira dakle pravno dva nosioca prava: kraljevinu Ugarsku i Hrvatsku, kako je to negda jasno bilo dokumentovano posebnim krunidbama hrvatskim, a posebnim ugarskim. Da je pako kašnje nastala zajednička krunidba, teoretički sastav ljena iz istih pravnih elemenata, koji su i u kašnje nastaloj sintezi zadržali potpuno svoje prvobitno pravno znamenovanje, dokazuje nam shvaćanje inozemstva. Rimska stolica je svakako u tom pogledu vrlo mjerodavna, jer je po prirodi svoga položaja mogla i morala na umu držati i državopravne suptilnosti, da uzmogne voditi uspješnu politiku. Papinski nuncij Burgio piše pako u izvještaju od 18. veljače g. 1526. u Rim, da se je Ferdinand mogao proglasiti kraljem Bosne: appartenendo la Bossina a la Croatia. Hrvatska se dakle po shvaćanju papinskoga nuncija, smatra samostalnim nosiocem virtualnoga prava samostalnoga nekada kraljevstva hrvatskoga, cf. Klaić: O krunisanju ugarskih Arpadovića za kraljeve Dalmacije i Hrvatske, Vijesnik arkeologičkoga društva, 1905. p. 116. Još nas ovdje Klaič opominje na utanačbu, koju su stališi načinili sa Ivanom Korvinom poslije smrti kralja Matije (f 1490.). Stališi su naime obrekli Ivanu, ako ma bilo s kojega razloga ne bude izabran za ugarskoga kralja, da će biti izabran za kralja Bosne: „atque post illius futuri regis coronationem (kad će naime okrunjen biti novoizabrani ugarski kralj), tertio aut quarto die immédiate sequente, infallibiliter et ipse honorifice ac solemniter, per eundem futurum regem, ut moris est, coronari (seil, in regem Bossinae) debeat" (Pray: Epistolae procerum regni Hungariae, I. p. 380 si.). Imajući na umu gornje riječi papinskoga nuncija Burgija: „appartenendo la Bossina a la Croatia," jasno je, da je novookrunjeni ugarsko-hrvatski kralj u svom svojstvu kao kralj Hrvatske imao ustoličiti bosanskoga kralja. 447

) Klaić: Vjesnik arkiva, I. 232. MTCGĆVOV taorrçv xaXoöatv Ouvvot TYJV àp/^v. Cinnami Hist. III. p. 117 (Edit. Bon.) Soient Graeci b latinum per u.ic efferre. (Car. du Fresne in histor. Cinnami notae. p 339). Wertner u Szâzadok 1909. p. 377, misli, da je taj dux Ugra bio Magjar. 44s

) Legenda sv. Kristofora, Farlati: V. pag. 48; Klaić: 1. c. — Kralj sam se valjda nije služio sa riječju: banus, već latinskim nazivom dux ili comes, sudeći, što jmamo prvu listinu kraljevsku tek od g. 1158., gdje kralj Geza II. upotrebljuje riječ „banus:" Appe bani (Cod. II. p. 87). Legenda sv. Kristofora (Farlati: p. 334) nazivlje