DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 97

97 koji nije krvi kraljevske (cf. Cod. IV. No 153, p. 170: Dionysius dei gratia dux et banus.

444

) Vanjsko dostojanstvo duxa ostaje svedj jednako. Hrvatski dux imade svoga posebnoga kancelara, koga upravo nazivlje kancelarom aulae nostrae. Tako nalazimo za Andrije kancelarom g. 1198. nekog Petra (Cod. II, No 289, 290), god. 1200. Jakoba (Cod. II. 326, 328. 330), za duxa Bele g. 1222. magistra Hema (Cod. III. No 193), od 1224. do 1226. Matiju prepošta zagrebačkoga (Cod. III. No 213, 221, 222, 223, 224, 225, 233, 234), za duxa Kolomana g. 1226. magistra Bernabu (Cod. III. No 231), g. 1237. i g. 1240. magistra File (Cod. IV. No 37, 95, 113). Dapače dei gratia dux et banus Dionysius ima nekog Benedikta za kancelara (Cod. IV. No 207, p. 236, godine 1244.). Za duxa Bele, mladjega sina Bele IV. bio je g. 1268., 1269. kancelarom kninski biskup Ladislav (Cod. V. No 942, 943, 944, 956, 958, 976, 978, 980, 981.). Dux hrvatski imade svoj „consilium," kako nam listine svjedoče, Tako je dux Andrija g. 1198., držao consilij

445

) s banom i svojimi prvaci: „

Andrée egregii bani et suorum procerum habito consilio." (Cod. II. No 279, p. 296). Tako g

. 1269. dux Bela dosudjuje kaptolu zagrebačkomu neka sela: habito consilio baronum nostrorum. (Cod. V. No 979, p. 518). Za državopravnu individualnost Hrvatske od prevažnoga je znamenovanja činjenica, da su pretstavnici Hrvatske, i onda, kada su skupno saborisati sa cijelom Ugarskom, glede svojih domaćih agenda potpuno samostalno i zasebice vijećali. Tako su godine 1279. plemići hrvatski skupa sa svojim banom Nikolom sudjelovali „in generali congregatione totius regni Ungarie." 446

) Tuj je onda ban Nikola „una 444

) Cod. IV. No 530, p. 613. ima na g. 1255.: Stephanus dux et banus totius Sclavonie et capitaneus Stirie, dakle bez „dei gratia," ali ta je listina polag Smičihlasa falzifikat. 445

) Kako je dakle kralj imao svoje vijeće, tako ga jé evo imao i dux. — Do Andrije III. ne bijaše ni broj ni kompetencija ovoga vijeća ustanovljena. Kralj ga bira slobodno izmedju prelata i visokih dostojanstvenika, koji su na dvoru. — Tek za Andrije bude z. č. XXIII: 1298. odredjeno, da kraljevske odredbe imaju biti učinjene iz vijeća, u kom su dva biskupa i dva plemića, izabrana po saboru. Timon

1

: Rechtsgeschichte p. 175, Maurović: Mjesečnik 1906. p. 390. 446

) Interesantan pendant je tome sabor, koga su zajedno ugarski i hrvatski stališi na poziv kralja Vladislava g. 1492. držali u Požunu. I ovdje je dokumentovana posebna državopravna individualnost kraljevine Hrvatske, jer hrvatski stališi posebno izdanom diplomom prihvaćaju u ime čitavoga kraljevstva hrvatskoga g. 1492. t. zv. požunski mir glede zamjenitog nasljetstva kralja Vladislava i Maksimilijana, prem sami ističu, da kraljevine Hrvatska i Slavonija spadaju: ad coronam regni Hungariae. cf. Boj

m ničić: Pravo nasljedstva kuće habsburžke na hrvatsko priestolje i izbor Ferdinanda I Zagreb 1897. Hrvatska se je dakle smatrala nosiocem prava posebne kraljevine, kao

( posebna državopravna individualnost. Nu ne samo da pretstavnici Hrvatske vrše to pravo7