VJESNIK 11. (ZAGREB, 1909.)
Strana - 83
83 (knez, nego bi se namah zvao kralj, kao što se i danas vladari namah (ovu svojim pravim imenom (car ili kralj), makar se još nisu krunili. 34 ) Hrvatski dakle vladari zvali su se i poslije Tomislava knezovi (đuces), dok nisu bili od pape priznati i po njegovu legatu okrunjeni za kraljeve. Isti su naslov imali i suvladari, kad je takovih bilu. Ali u našem napisu spominju nam se i „knez" Svetoslav i „veliki knez" Držislav. Kako da to sebi protumačimo? Moguće je, da je sam kralj Krešimir Stariji htio prijestolje ostaviti svome drugome sinu Držislavu, jer ga je možda više volio nego li starijega Svetoslava, ili ga je smatrao sposobnijim za prijestolje od Svetoslava. Da ne naiđe na otpor od strane Svetoslava, odredio je kralj valjda to, da ovaj bude suvladar Držislavu; ne mogući se opirati ocu, koji je valjda i državne velikaše za svoju osnovu predobio bio, morao je Svetoslav pristati na to. Držislav kao okrunjeni vladar imao je biti kralj, dok je Svetoslav kao suvladar imao nositi naslov kneza. Po smrti očevoj preuzela su onda njih dvojica državnu vladu, no kako se Držislav prije papina priznanja i prije krunidbe po papinu legatu nije mogao zvati kraljem, uzeo je on kao glavni vladar i budući kralj naziv „veliki knez", da se tim razlikuje od svoga brata i suvladara Svetoslava, koji se zvao knez. Moguć je međutim i taj slučaj, koji bi se po spomenutom pripovijedanju Dandolovu doista i imao zbiti, naime da otac nije uticao na nasljedstvo prijestola po svojoj smrti, nego da je po očevoj smrti Držislav digao bunu, da sebi pribavi prijestolje. U borbi, koja je sad nastala, bio je Držislav jači, ali opet ne za toliko, da bi otpor bratov sasvim slomio, pa zato je moguće, da mu je ponudio suvladu (a možda i nasljedstvo po svojoj smrti) samo da ga sklone, da položi oružje i njega prizna vrhovnim vladarom i kraljem. Svetoslav je prihvatio i postao suvladar s naslovom knez, dok je Držislav do krunidbe nosio naslov veliki knez. Iz ovoga dakle doba potjecat će naš napis na one dvije ploče iz kninskoga Kapitula. Bulić prevodi dm sa ban, kako spomenusmo, te po tom drži, da je Svetoslav bio ban uz svoga brata Držislava, za koga ne kaže, kako se hrvatski zvao prije krunidbe, dok je još bio „magnus dux". No to shvaćanje njegovo nije ispravno, jer nemamo potvrde za to, da bi se ban zvao latinski „dux". Franjo Rađić ib ) drugačije prevodi ove riječi u ) Možemo uzeti, da papa nije morao baš iz Rima poslati svoga legata, nego je mogao takvim imenovati i kojeg hrv.-dalmatinskog biskupa (osobito spljetskog nadbiskupa). No i u tom slučaju proteklo je dosta vremena, dok se papi javio nastup vlade novoga hrv. vladara, dok je papa njemu potvrdio kraljevsku čast i dok je nadbiskupu stigla punomoć, da papu zastupa kod krunidbe i da tu krunidbu obavi. 35 ) „Spomenik velikog župana Držislava i t. d." u „Starohrvatskoj Prosvjeti" God. II. (1896.) str. 39.
