VJESNIK 11. (ZAGREB, 1909.)

Strana - 82

82 Zadru „s privolom svoga kneza Stjepana".

30

) Po smrti svoga strica imao je knez Stjepan postati i kraljem, ali je, kako veli u jednoj ispravi (od g. 1078.), teško obolio i otišavši po savjetu svećenika u samostan, da tu postigne oproštenje svojih grijeha, zahvalio se na svojoj časti.

31

; Da li je to baš bio doista uzrok ili je on od svećeničke stranke bio prisiljen, da se zahvali na vladi, ne odlučuje o našem pitanju ništa. Činjenica je to, da je on bio neko vrijeme hrvatski knez t. j. neokrunjeni suvladar hrvatski. Isto se tako i Zvonimir, koji je bio izabran njegovim nasljednikom, zove najprije knez (dux), a iza krunidbe kralj (rex). To se jasno vidi iz njegove zavjernice papi i njegovu legatu Gebizonu prigodom krunidbe (početkom listopada 1076.), gdje se veli, „da je, on knez Hrvatske i Dalmacije, od Gebizona, kao punomoćnika i legata papina, nakon složnog izbora svega svećenstva i puka, zastavom, mačem, žezlom i krunom uveden i postavljen kraljem kraljevstva Hrvatske i Dalmacije".

32

) Iz ove zavjernice doznajemo dakle još i to, da je Zvonimira krunio papinski legat (Gebizon), a pop Dukljanin govori također za nekoga kralja Svetopeleka (u hrv. kronici zove se Budimir), da ga je na duvanjskom polju („in planicie Dalma") okrunio za kralja papinski legat, kardinal Honorij sa još dva kardinala

33

) Od tuda bi mogli zaključiti, da su hrvatske vladare krunili papinski legati, a to bi nam i rastumačilo ovaj pojav, da hrv. vladari prije krunidbe nose drugi naslov, nego li poslije. Pitanje je naime bilo, hoće li papa novog hrvatskog vladara potvrditi za kralja, pa zato on nije mogao toga kraljevskoga naslova nositi prije, nego li mu ga je papa potvrdio i njega po svom legatu kruniti dao. Kad kraljevska čast ne bi odvisila od potvrde papine, novi bi se vladar namah iza nastupa na vladu dao kruniti bilo po spljetskom nadbiskupu ili hrvatskom biskupu, te ne bi trebao, da za ovo par dana svoje vlade prije krunisanja nosi drugi naslov (naime 30

) „Documenta" str. 66. Tu se veli: . . . laudatione nostri ducis Stephani". 8l

) „Documenta" str. 119. 3

'

2

) „Documenta" str. 103. Te riječi glase ovako: „Ego Demetrius, qui et Suinimir nuncupor, dei gratia Croatie Dalmacieque dux, a te domino Gebizo, ex apostolica sedis legatione domini nostri pape Gregorii potestatem obtinente, in salonitana basilica sancti Pétri synodali et concordi totius cleri et populi electione de Chroatorum Dalmatinorumque regni regimine per vexillum, ensem, sceptrum et coronam investitus atque constitutus rex.

u U istoj ispravi navodi još Zvonimir riječi zakletve vjernosti, koju je (poslije krunidbe) položio papi, pa se tu ovako zove: „Ego Demetrius qui et Suinimir dei gratia et apostolice sedis dono rex etc." dok se na početku isprave, gdje se još ne govori o njemu kao krunjenom kralju, zove samo dux. 33

) „Ljetopis", izdanje Crnčićevo u Kraljevici 1874. gl. IX. str. 15. U ovoj krunidbi moguće da je uščuvana uspomena na krunidbu prvoga hrvatskoga kralja Tomislava. Tako sude glavni naši povjesničari, kao Smičihlas o. c. I. 219., i Klaić o. c. I. 76,