VJESNIK 11. (ZAGREB, 1909.)
Strana - 76
76 g. 986. obnavlja samostan sv. krševana, bio je savremenik Krešimiru Starijemu, i prema tome bio je on onaj Madij, kojemu je taj isti kralj darovao onaj posjed u Točinji. God. 986. vladao je dakle u Hrvatskoj još uvijek kralj Krešimir Stariji, a ne Držislav, pa se po tom nije mogao Penčo sa svojim rodom doseliti u Hrvatsku prije te godine, nego istom poslije, kad je u Hrvatskoj vladao kralj Držislav, kako sam Penčo veli. Prema tome nije točna ni tvrdnja Tome Arciđakona, 12 ) da je Držislav vladao već g. 970. On veli: „Martinus archiepiscopus fuit anno domini nongentesimo septuagesimo tempore Theodosii imperatoris et Dircislavi regis". Međutim g. 970. nije bilo ni bizantinskoga cara imenom Teodozij, pa zato već i to obara vjerodostojnost Tomine tvrdnje, kako dobro opaža i Rački 13 ) veleći: „A godina vladavine kralja Držislava, naime g. 970., može se utvrditi tim manje, što je za nju krivo navedeno carevanje bizantinskoga cesara, i što se arcibiskup Martin navodi u listini 1000. godine uzporedice i kao suvremenik s kraljem Držislavom, dakle punih 30 godina kašnje". Držislav je dakle mogao doći na prijestol hrvatski istom godine 986. Po vijestima savremenog mletačkog izvora Ivana Đakona imao je Držislav doći na vladu tim načinom, da je istisnuo svoga brata Surinju. 14 ) Ovoga Surinju ne spominje Krešimir u onoj svojoj ninskoj ispravi (od g. 1067.), u kojoj nabraja svoje predšasnike, ali kako Krešimir Veliki u ispravi spominje kraljeve Svetoslava i sina njegova Stjepana, a i Ivan Đakon spominje Surinjina sina Stjepana, koji je bio predan kao talac mletačkom duždu P^tru II. Orseolu, to je posve vjezvane od naroda „Gospe od Otoka" na solinskom polju. U tom se napisu spominje Jelena kao žena kralja Mihajla, a majka kralja Stjepana (Bulić „Izvještaj o crkvi sv. Marije od Otoka i nadgrobnom spomeniku kraljice Jelene" u „Vjesniku hrv. ark. društva" N. Ser. God. V. (1901.). Posebni otisak str. 4.—17.). Budući da se tu veli, da je Jelena umrla g 976., spadaju ovi kraljevi u X. stoljeće. U ovom pako stoljeću poznati su nam na osnovu isprava ovi vladari: Tomislav, koji se zadnji put spominje u spljetskom crkvenom saboru g. 926./7. („Documenta" nr. 150. str. 194.), zatim Krešimir Stariji oko g, 986. i poslije sin njegov Držislav, kako smo gore razložili. Prema tome spaduju Mihajlo i Stjepan u doba poslije Tomislava i prije Krešimira Starijega. Vjerojatno je dakle, da je g, 940.—946. u Hrvatskoj vladao ili Mihajlo ili Stjepan, a ne Krešimir Stariji, te se po tom nije moglo ono darovanje zemlje u Diklu samostanu sv. Krševana dogoditi u g. 940.—946., kako uzimlje Rački, nego kasnije, najranije g. 986., kad je taj samostan obnovljen bio, kako gore rekosmo. 12 ) „Historia salonitana" ed. Rački str. 36—37. 13 ) „Dopunjci i ispravci za stariju povijest hrvatsku" u „Radu" knj. XIX. str. 73. u ) Pripovijedajući naime o vojni dužda Petra II. Orseola na Hrvatsku, koja se zbila g. 1000., veli on ovako: „Sclavorum etiam regis frater Surigna nomine aderat qui condam fraterno dolo deceptus regni amiserat diadema". Tu se doista ne navodi ime toga kralja, ali iz spomenutih isprava od g. 994. i 1000. znademo, da je u to doba u Hrvatskoj vladao Držislav.
