VJESNIK 11. (ZAGREB, 1909.)
Strana - 77
77 rojatno, da su Surinja i Svetoslav isto lice, koje je imalo dva narodna imena, kako uzimlju svi naši glavni historičari. 15 ) Iz riječi Đakonovih, da je Surinja „izgubio kraljevski vijenac, prevaren bratovom Iukavštinom", slijedi, da je Surinja imao pravo na krunu, koju mu je oteo brat Držislav, a to znači, da je on bio po rodu stariji od Držislava, kad ga je patrilo prijestolje ; samo se od tuda ne može zaključiti, da li je Svetoslav Surinja doista zasio na prijestol, pa ga je s njega zbacio Držislav, ili je Držislav namah po smrti očevoj izigrao pravo starijega brata na prijestol i sebe namah digao na nj. Po smislu spomenutih riječi našega izvora moguće je i jedno i drugo. No svakako je stalno to, da je Svetoslav morao samo kratko vrijeme kraljevati, ako se u opće prije Držislava uspeo na prijestolje, kad Krešimir Veliki u svojoj ispravi iza Krešimira Starijeg namah spominje Držislava. Da ova prijestolna borba nije prošla bez nutrašnjih potresa, možemo sebi lako pomisliti, a potvrđuje nam i mletački izvor Andrija Dandolo. 1G ) On je doista kasniji izvor, ali se glede svoje tvrdnje poziva na stare grčke i mletačke izvore. Napokon nam to dokazuju i potlašnji događaji. Kad je naime Petar II. Orseolo navalio na Hrvatsku, nije ovdje našao gotovo nikakva otpora od strane Hrvata, a to ne možemo sebi protumačiti inako, nego da je hrvatska država radi unutrašnje nesloge bila oslabljena; a da je nesloge bilo, vidi se po tom, što se Svetoslav Surinja u mletačkom ratu g. im pridružio dušmanima svoje otadžbine, Mlečanim'a, i njih podupirao protiv svoga brata, pače im dao svoga sina Stjepana za taoca kao jamca svoje vjernosti prema njima. A jamačno je on imao i pristaša u narodu, koji su branili njegovo starije pravo, ali su morali biti u manjini, kad je brat mogao zasjesti prijestolje. Budući da Svetoslav nije bio ni ubijen ni protjeran iz zemlje, moramo uzeti, da se on pokorio svojoj sudbini i priznao svoga brata kraljem, ali je u sebi snovao o osveti i jedva iščekivao čas, kad će odmazditi bratu za izgubljenu krunu. 17 ) Čini se pače, da mu je brat Držislav podijelio neku važnu čast i službu u državi, koju je obavljao uz njega kralja, kako nam svjedoči 15 ) Tad. Smičiklas „Povijest hrvatska" D. I. Zagreb 1882. str. 234., Vj. Klaić „Povijest Hrvata" Sv. I. Zagreb 1899. str. 89. i Rački „Dopunjci i ispravci za hrv. pov." u „Radu" XIX. str. 69., koji veli, da je Svetoslav nosio ime prema srpskomu Dobrinja. Draginja, Pribinja, Strahinja (Miklošić „Die Bildung der slav. Personennamen" str. 11), a i Nemanja kao pridjevak. lr> ) On veli ovako: „Iza smrti Trpimira, kralja hrvatskoga, nastala je medju njegovim sinovima Mucimirom i Sungnom radi vlade svadja, od koje je nastao veliki raskol u onoj zemlji, ali je na koncu prevladao Mucimir" („Chronicom Venetum" kod L. A. Muratorija „Scriptores rerüm italicarum" Mediolani 1723. T. XII. str. 227. i Documenta str. 428.). Imena Trpimira i Mucimira nisu dakako ovdje na svom mjestu. I7 ) Ovako sudi i Raclci „Borba južnih Slovjena i t. d". u ,Radu" knj. XXV. str. 192,
