VJESNIK 11. (ZAGREB, 1909.)

Strana - 74

74 ispravi, slijedi nedvojbeno, da je Svetoslav morao biti sin Krešimira Starijega. Krešimir Veliki naime zove Stjepana I. svojim ocem, a ovoga sinom Svetoslavovim (dakle je Svetoslav djed Krešimira Velikoga). Krešimira Starijega pako zove svojim pradjedom ; te je on po tom bio ocem njegova djeda Svetoslava; a kako i Držislava izrijekom zove sinom Krešimira Starijega, moraju on i Svetoslav biti braća, kao što i Krešimir (Mladi) i Gojslav, koje Krešimir Veliki također izrijekom zove braćom Svetoslavovom.

3

) Točno doba Držislavova vladanja ne znamo. U uščuvanim ispravama spominje se on g. 994. i g. 1000.

4

) No iz sadržaja ovih dviju i nekih drugih isprava možemo suditi, da je on i prije g. 994. vladao. Rački

5

) uzimlje g. 978., ali to ne će biti točno, ako dobro razglobimo sadržaj tih isprava. U ispravi od g. 994. veli neki Penčo, bratić bugarskoga cara Samuela (977.—1014.), da je on sa svojim rođacima, kad ih je Samuel istjerao iz Bugarske, našao utočišća u Hrvatskoj kod kralja Držislava, koji ih je smjestio u predgrađu kliskom. Samuel je. to učinio na početku svoje vlade, pa kad bi Penčo i njegovi rođaci bili došli u Hrvatsku u isto ono doba, kad su i istjerani bili iz Bugarske, onda bi opravdano bilo shvaćanje Račkijevo, da se to dogodilo negdje g. 978. Ali sam Penčo veli, da su on i njegov rod došli najprije u Srbiju („Missiu"), a onda istom u Hrvatsku Držislavu. Penča i njegov rod prisili na bijeg u Hrvatsku po svoj prilici navala cara Samuela na Srbiju, za koje je navale on ovu državu osvojio. Kad se to zbilo, ne znamo točno ; Rački veli samo, da se to dogodilo negdje poslije g. 981.

6

) No iz sadržaja nekih drugih isprava moći ćemo još točnije opredijeliti, kad je Penčo s rodom dobježao iz Srbije u Hrvatsku. U ispravi (od g. 1066.), kojom Krešimir Veliki daruje neku zemlju u Točinji opatičkom samostanu sv. Marije u Zadru, veli on, da 3

) Prema tome dobivamo ovu rodoslovnu skrižaljku : Krešimir Stariji Držislav, Svetoslav, Krešimir (Mladji), Gojslav Stjepan Krešimir Veliki Petar I u spomenutom chirografu Petra, opata samostana sv. Krševana (od g. 1067., zove se Krešimir Veliki praunukom (pronepos) Krešimira Starijega (Documenta nr. 53) st. 69.); no u dvije druge isprave (od g. 1066. i 1069.) zove Krešimir Veliki Krešimira Starijega samo „avus" (Documenta nr. 52. i 55. str. 67. i 72.). Ali ova riječ ne znači ovdje „djed", nego u opće „predak", kako to razlaže Rački „Dopunjci i ispravci za stariju hrvatsku povijest" u „Radu jugosl. akademije" knj. XIX. str. 65—66. *) Rački „Documenta" nr. 19. i 22. str. 23. i 28. 5

) „Documenta" nr. 16. str. 20. 6

) „Borba južnih Slovjena za državnu neodvisnost u XI. vijeku" u „Radu" knj. XXIV. str. 115.