VJESNIK 11. (ZAGREB, 1909.)
Strana - 75
75 je ovu zemlju njegov predšasnik Krešimir Stariji nekada poklonio svome rođaku, zadarskomu prioru Madiju i njegovu sinu Dabronu. 7 ) Priora pako Madija (Starijega iz porodice „de Columna") nalazimo napomenuta u ispravama od g. 986., 995. i 999., 8 ) koji će biti ovaj isti Madij, komu je Krešimir Stariji darovao onaj posjed u Točinji. To se vidi od ovud : U onoj ninskoj ispravi (od g. 1067. po prilici) kaže Krešimir Veliki, kako smo već spomenuli, da je njegov pradjed Krešimir Stariji darovao samostanu sv. Krševana u Zadru neki posjed u Diklu blizu Zablata, kad je došao u Zadar i posjetio taj samostan i njegovu crkvu, gdje se Bogu pomolio. Taj pako samostan sv. Krševana obnovljen je g. 986. baš na poticaj priora Madija, kako nam dokazuje fundacionalna isprava od J9. prosinca te godine. 9 ) U njoj se kaže, da su crkvu sv. Krševana sagradili prior Andrija i neki Fusculo, 10 ) i daje uz nju, kako se veli, bio neko vrijeme i samostan, koji je poslije bio zapušten. Zato se sad (g. 986.) obnavlja taj samostan i opatom njegovim imenuje neki Madij, monah iz Monte Casina. Prema tome mogao je Krešimir Stariji darovati onu zemlju u Diklu samostanu sv. Krševana samo pod konac g. 986. ili poslije nje, jer njegovo vladanje ne pada u ono starije doba, dok je još prvi put opstajao taj samostan sv. Krševana. 11 ) Spomenuti dakle Madij, koji 7 ) „Documenta" nr. 52. str. 67. 8 ) „Documenta" str. 21., 25. i 27.; u ispravi od g. 1067. spominje se osim ovoga starijega Madija još i njegov sinovac Madij Mladji (secundus). 9 ) „Documenta" nr. 17. str. 21. 10 ) To se moralo zbiti negdje koncem 9. ili početkom 10. stoljeća, jer nam se uščuvala oporuka od g. 918. priora Andrija {Documenta nr. 13. str. 17.), koji će jamačno biti ovaj osnivač spomenute crkve. n ) Rački „Documenta" nr. 14. str. 20. stavlja doista ovo darovanje u g. 940—946., oslanjajući na Konstantina Porfirogenetu „De administrando imperio" cap. 31. ed. Bonn, str. 151., gdje se spominje kralj Krešimir, sin Trpimirov, i Krešimirov sin Miroslav, koga je iza četirigodišnjega vladanja srušio i pogubio ban Pribuna. Ove vladare meće Rački („Documenta" nr. 203. str. 398.) po primjeru Drinovljevu („Južnije Slavjane i Vizanuja v X. vjekje" st. 125.—130.) u X. stoljeće između Tomislava i Držislava. Glavnim mu je razlogom to, što tobož Porfirogenet, razlažući o velikoj vojnoj snazi Hrvata sve do Krešimira govori kao o sadašnjosti svojoj (exßr/XXet), naime o polovici X. stoljeća, te po tom da ti vladari spadaju u X. stoljeće. No dr. G. Manojlović „Jadransko more u IX. stoljeću" u „Radu" knj. 150. str. 89.—102. Primjedba II. dobro razlaže, da se onaj „ixßaXXst" ne može ticati sadašnjosti Porfirogenetova pisanja. Cijela ova alineja, u kojoj to govori Porfirogenet, da je samo izvadak iz nekoga drugoga izvora, koji je pisao za sebe u prezentu (IxßaXXei). Iz ovih i drugih razloga drži Manojlović, da se spomenuti vladari imadu smjestiti u IX. stoljeće, gdje već imademo Trpimira one poznate bihaćke isprave od g. 852. („Documenta" nr. 2. str. 3.). Po tome bi ovaj Trpimir i Porfiroge. netov Trpimir (otac Krešimirov) bili identični. Mjesto Porfirogenetovih vladara Krešimira i Miroslava, koji bi po ovome pripadali IX. stojeću, imademo u X. stolj. između Tomislava i Krešimira Starijega umetnuti ona dva kralja, koja doznajemo iz nadgrobnog napisa kraljice Jelene, koji je otkrio (26. kolovoza 1898.) Fr. Bulić u crkvi sv. Marije,
