VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 87

87 Romae praesidente Gelasio secundo (1118—1119.), rogatus a vobis dilectis in Christo fratribus etc." (napisao sam ovu kroniku), a početak same prve glave imao je glasiti: „Regnante in urbe Constantinopolitana imperatore Anastasio (491—518.) etc." (izadjoše sa sjevera Goti), a ne navodi se ime papino. Po ovako sredjenom tekstu izlazi, da je pop Dukljanin pisao svoju kroniku negdje g. 1119., kako uzimlje Pavić. No u danas sačuvanom tekstu nema u uvodu pred prvom glavom nikakove vremenske oznake, jer se ne navode imena kakvoga cara ili pape, a u samoj prvoj glavi veli se: „Regnante in urbe Constantinopolitana imperatore Anastasio .... Romae vero praesidente Gelasio secundo etc." Ovdje Crnčić, izdavač kronike (na str. 2. bilj. 1.) veli, da je ovo pogrješka i da je očito s prvine bilo „Gelasio primo", koji je vladao 492—496., a tako uzimlje i Rački (o. c. u Književnikul I. 205.), jer prevodi početak prve glave ovako: „Za vrijeme bizantinskoga cara Anastazija (491—518.) i za vrijeme pape Gelazija II. (492—-496.) itd.", samo će biti ovdje pogrješka u broju (II. mj. I.). Prema tome ne može se po ovom odrediti doba, kad je ljetopis napisan, ali pošto ljetopis spominje cara Emanuela Komnena (1143—1180.), no ne spominje njegovih vojna s Ugarskom, njegovo osvojenje Dalmacije, • ni njegovo miješanje u srpske poslove, pa i na osnovi nekih drugih indicija drži Rački (str. 204.), da je ljetopis napisan negdje izmedju g. 1143—1153. Prema tome ne bi on sadržavao dogadjaja, umetnutih poslije popa Dukljanina od tobožnjih kasnijih ispravljača. Tekst dakle ovih kronika, kako je danas sačuvan, može biti originalan, i ne mora baš biti nadopunjivan, a pogrješke i nedostaci, koji u njima dolaze, mogu doista potjecati od samih njihovih sastavljača. Inače je doista nužno, da se ove kronike kritički proučavaju i prava njihova vrijednost i vjerodostojnost odredi, ali kraj velike anarhije, koja vlada u ovim kronikama u pogledu staroga narodopisa, stare povijesti, staroga zemljopisa i t. d. (kako veli Rački str. 216.), veoma je to tegotan posao, koji će jedva komu uspjeti tako, da budemo mogli od tih kronika imati velike hasne za razjašnjenje starije povijesti hrvatske i srpske.

1 Na koncu mora se priznati, da se Pavić u ovom djelcu mnogo trudio, da valjano ispita i raščisti neke naše izvore za stariju hrvatsku povijest ali rezultati toga rada nisu u razmjerju s uloženim znatnim trudom. 1 JEDNO ISKVARENO MJESTO U HRVATSKOJ KRONICI TUMAČI PAVIĆ NA SVOJU, ALI JE BOLJE TUMAČENJE JAGIĆEVO. U GL. IX. STR. 19. VELI SE OVAKO

: „I SVAKOMU MISTU POSTAVIŠE BANA, A NIGDI DUŽDA i TADA SVAKI TIH BANOV I DUŽDEV (DA) BUDU OD pupovi sine PLEMENITI, I ONI DA UČINE KNEZE OD SVOGA KOLINA". Crnčio (1. C. U BILJ. 2.) VELI, DA SU OVE DVIJE RIJEČI POGRJEŠNE I NERAZUMLJIVE; „SINE" DA BI MOGLO BITI „SINI", ALI PRIJE „SINOVE", NO „PUPORI" NE ZNA RASTUMAČITI. I Iv. Kukuljević U IZDANJU OVE KRONIKE (U „ARKIVU ZA POV. JUGOSL." I. 20.) MEĆE „SINI" MJESTO „SINE". Pavić PAKO (STR. 83. BILJ. 1.) VELI, DA JE OVO MOŽDA ISKVARENO OD ,,I OD TADA SVAKI BANOV I DUŽDEV DA BUDU SINE OD TIH PUPOVI (TO JE GENET. PLUR. OD „PUP, PUPOLJAK") PLEMENITIH". NO BOLJE JE TUMAČENJE Jagićevo („ZUR ALTKROATISCHEN CHRONIK KALETIĆ" U „ARCHIV FÜR SLAV. PHIL.'' Β. XI. 304.). ON VELI, DA SE IMADU RIJEČI PUPORI I sine, KOJE SU MOŽDA VEĆ U PRIJEPISU PAPALIĆEVU BILE RASTAVLJENE, SLOŽITI U JEDNO, PA ĆE ONDA GLASITI: „DA BUDU OD PUPORIZINE PLEMENITI" ; PUPORIZINA ZNAČI: REZANJE PUPKA, DAKLE POROD; OD PUPORIZINE PLEMENITI ZNAČI: OD PORODA PLEMENITI. Dr. Dane Gruber.