VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 71

Iz požeškoga franjevačkoga arkiva. Požeški franjevački arkiv i knjižnica bila je diljem XV11I. pa sve do polovine XIX. vijeka baš pravi majdan i najjače vrelo za pismene povjesne spomenike. U tim se je spomenicima ogledala ne samo burna i zanimljiva povjest grada Požege, nego i čitave Slavonije. To vrijedi naročito za dobu turskoga vladanja u Slavoniji i u Požegi kroz malo ne puna dva stoljeća. Franjevci su, kako se znade, i pokraj osmanlijskoga pašovanja jedini ostali po razrovanim turskom rukom samostanima vjerni vjesnici i čuvari kršćanske vjere, te branitelji puka. Srećom, te nisu Franjevci propustili zabilježiti sve znatnije dogođaje ne samo svoga samostana, nego i svoga okoliša. Tako postadoše njihovi samostani nepresahnjiva vrela za ispitivanje narodne prošlosti. U tom je među samostanima Slavonije vazda prednjačio požeški samostan sa svojim zbirkama, knjižnicom i arkivom. Buduć da su požeški Franjevci bili dugim nizom godina i župnici t. j. upravitelji župe požeške, a i učitelji svoga sjemeništa, te gimnazije i osnovnih škola, sakupiše u svojim zidinama na tisuće prerijetkih i skupocjenih knjiga sve od početka izumića štampe, pa do danas. Brojem i vrsnoćom djela bila im je knjižnica još u XVIII. vijeku najveća u Slavoniji. Upored s knjižnicom popunjavale su se i bogate zbirke prirodnina i starina. Među njima je i danas osim drugih rijetkih i skupocjenih starina od ne male znamenitosti numizmatička zbirka, smještena u umjetnički izrađenom stolu, djelu nekoga Franjevca prošlih vjekova. Nu kruna svega ovoga nastojanja Franjevaca za proširenje prosvjete svakako su pisani spomenici, kojima su obogatili svoj domaći arkiv izvorima u dobri čas zabilježenim upravo onda, kad su se dotični čini zbivali. S toga i jesu ponajviše dostojni svake vjere. Da ne navadjamo drugo ništa, spomenut ćemo samo sve do god. 1842. sačuvane bilješke iz turske dobe o vladanju raznih požeških paša. To su jamačno bili jedini izvori, što su se baš u požeškom samostanu našli, da rasvijetle bar donekle inače toliko zastrtu specijalnu povjest turskoga vladanja i pašovanja oko Požege. Sreća, da je pisac „Ogledala Iliriuma" župnik Ivan Švear, kad je od god. 1839.—1842. davao na svjetlo svoje opsežno — ako i ne kritično — djelo priobćio i spomenute rijetke vijesti o požeškim pašama.