VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 49

49 XII. Mérey de Kaposmére. Grbovnica kralja Matijaša, izdana u Budiniu 27. svibnja 147\. za plemenitoga Tomu literata, sina pokojnoga Gašpara de Mere, nadalje za njegovu braću Ivana i Petra te njihova rodjaka Ivana, sina pokoj. Stjepana de Mere. (Izvornik u sbirci nasljednika pok. Augustina Szalaya u Budimpešti. — Izdan u Turulu, VI. 121. — Grb u „Adel v. Kroat." tab. 84.) Odlična, već u XIII. vijeku u ispravama spomenuta obitelj, porijeklom iz Mćrea (danas Kaposmére) na rijeci Kapos u Ugarskoj. Jedna grana te obitelji zivila je u Zagorju, gdje su još u XIX. vijeku bili posjednici. XIII. Török de Enying. Grbovnica kralja Matijaša Korvina, izdana dne 26. studenoga 1481. za Ambroziju Therek de Enying, za njegove sinove Emerika i Benedikta, za Andriju sina Petra Török de Bakonoch, i za Ladislava sina Ladislavovog Török. (Izvornik u arkivu grofa Alfonza Festeticha u Magocsu u županiji baranjskoj. — Izdan u Turulu od g. 1897. — Grb u „Adel v. Kroat." tab. 140.) Sravni još broj XXI. XIV. Saccius (Bassani de Sacci). Grbovnica, izdana u Budimu dne 27. listopada 1490., kojom kralj Vladislav II. gradjaninu i kancelaru grada Senja Ivanu Sacci i njegovim sinovima Bernardinu i Bassanu podjeljuje grb i plemstvo kraljevstva Hrvatskoga (veri nobiles regni nostri Croatiae). (Izvornik u posjedu plem. obitelji Kukuljević. — Izdan po meni u „Vjesniku zem. arkiva" god. I. str. 28. — Grb u „Adel v. Kroat." tab. 70.) Ova nedvojbeno istinita listina, kojom se naročito podjeljuje plemstvo kraljevine Hrvatske, a nipošto ugarsko plemstvo, od neprocjenive je državopravne važnosti. Senjska obitelj Bassani de Sàcci ili Sachi, koja je ovaj plemićki list stekla, izumrla je početkom XVII. stoljeća, a njezino je ime prešlo ili adopcijom ili ženidbom na obitelj Kukuljević, koja je g. 1649. dobila ugarsko plemstvo, te se već u listinama XVII. vijeka nazivlje „aliter Bassani de Sacci". XV. Sywkowyth (Živković). Plemićki list i grbovnica kralja Viadislava IL, izdana u Budimu dne 28. kolovoza 1493., za Mikšu sina Gjure Živkovića, sudca dubrovačkoga, i njegova sina IvanaOva do sada ne izdana isprava glasi : 4