VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)
Strana - 26
26 puta odviše tvrd, naročito u stihovima 176. —178., u kojima je veznik ,,si u sa dvije relativne rečenice rastavljen od rečenice, kojoj pripada. A gradeći heksametre pjesnik više puta mora da podvostruči suglasnik iza kratka samoglasnika, samo da dobije dug slog, a jedamput se služi tim pomagalom i bez potrebe, dok piše u st. 185. : succis (sùctts). Na drugim pak mjestima postupa on različno s dugim samoglasnicima ili dvoglasnicima na kraju riječi, ako se iduća riječ otpočinje sa samoglasnikom, pa jednom (n. pr. u st. 104. i 177.) dug samoglasnik ili dvoglasnik elidira, a drugi put (na pr. st. 151.) dug samoglasnik pred samoglasnikom pokraćuje. No da je i našega pjesnika ogrijalo sunce Vergilijeva pjesništva, razbiramo najbolje odatle, što se prvi dio njegove pjesme završuje s poznatim stihom iz Enejide (I, 207.), a završetak nas drugoga dijela živo opominje svojom kratkoćom na završetak nekih Vergilijevih ekloga. Tako nam dakle i ova pjesma svjedoči, da su latinski pjesnici imali marljivih čitalaca u Hrvatskoj i u doba pogubnih ratova, što ispuniše prvu polovinu vladanja kraljice Marije Terezije. Nakon ovoga uvoda držim da je zališan svaki dalji komentar uza tri naše pjesme, pa zato ću u bilješkama ispod teksta naznačiti samo pisarske pogrješke, što su se potkrale prepisivaču, a ja sam ih u tekstu ispravio, ili koliko sam drukčije promijenio tekst obzirući se na zahtjeve metrike. Pa i ono nekoliko imena iz grčke ili rimske priče svak će, držim, lako razumjeti ili bar naći objašnjenje u kojem od mnogih leksika. Poemation de fame, quam | Proserpina per Cererem matrem suam I Croatiae intulerat anno M. D. CC LVIII. | anno nempe belli Borussici. | Cum ode finali. I. Quis miser Illyriae status est, quam tristis imago! Tecta fremunt gemitu, resonat clamoribus aër, Poscit opem matris querulis vagitibus infans. Ingeminant tristes juvenes è pectore voces, 5 Et cum matre pater, moesto cum fratre sorores " Adductis plangunt resonantia pectora palmis ; Exhaustos vultus, labra deformata, medullas Extrema esurie depastas cerno, febrilis Pallor in ore sedet, tetra stant nubila fronte; 10 Eheu ! quae Stygijs pestis caput extulit undis ? Quod crudele adeo monstrum desaevijt Orco? Tu mihi Calliope justas da promere causas, Irrritata quibus coelestia Numina tantas Illyriam insontem jubeant expendere poenas; 15 Tuque Croatarum Pater aspirato canenti Marspiter, et faciles in carmina suffices vires, 8. febrillis. — 10 Stygiis.