VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 166

Kandidacija (commendatio) bana po hrvatskom saboru za vladanja kuće Habsburg (1527—1848.). Banska je čast srasla s hrvatskim kraljevstvom tako, da se jedno bez drugoga gotovo ni pomisliti ne može. Nikla je neprijeporno na hrvatskom tlu, gdje se javlja već u prvoj polovici desetoga stoljeća. Poslije se je ime i dostojanstvo bana rasprostrto i po susjednim zemljama i oblastima, ali je svagdje bana opet i nestalo, pa se je održao napokon samo u Hrvatskoj, gdje se je prvi put pojavio. Od polovice X. stoljeća pa do danas može se sastaviti gotovo neprekinut niz banova hrvatskih, kako to dokazuju banologije, što su ih napisali hrvatski povjesničari počev od Jurja Ratkaja (1652.) pa do Valentina Kirinića i Ljudevita Gaja. Hrvatski je ban od davnine bio vazda prvi do kralja. Za narodne dinastije mogao se je pače ban uspeti na kraljevsko prijestolje, kako se je to zgodilo s Dimitrijom Zvonimirom. U drugoj polovici srednjega vijeka nije nimalo banska čast izgubila, što je bilo takodjer banova u Bosni, pa i u Mačvi i Severinskoj oblasti ; hrvatski je ban zadržao vazda svoj ugled i vlast, koja ga je od starine zapadala. Pače pojedini su bani svojim ličnim vrlinama još i podigli ugled svojega dostojanstva, kao bani Pavao Bribirski i sin mu Mladin od plemena Subić. Godine 1320. smatra ban Ivan Babonić svoju bansku čast „najuzvišenijom časti" ne samo u Hrvatskoj, nego i u Ugarskoj, pa iztiče, da banuje „kraljevskim ugledom" (auctoritate regia, qua fungimur in banatu). Ban Matko Talovac tvrdi opet god. 1439., da je on kao reprezentant same osobe kralja Albrechta (nobis tanquam personam . .. Alberti .. . Regis .. . representantem). Sto su hrvatski bani vladali kraljevskim ugledom, te po neki način zamjenjivali i predstavljali samu kraljevsku osobu, bilo je povodom, te su ih i Hrvati i stranci stali nazivati podkraljima, po latinsku prorex ili vicerex. Već papa Leo X. u svojim poslanicama od god. 1516. zove slavnoga bana Petra Berislavića sada „praefectus Croatiae Pannoniaeque prorex", sad opet „Dalmatiae et Croatiae banus seu vicerex". Kako je tada sinonim „vicerex" za hrvatskoga bana bio obćenito raširen, svjedoči i mletački poslanik Vincenzo Guidoto, kad u kolovozu 1525. ovako piše : „Druga čast medju svjetovnjacima (u državi kralja Ljudevita II.)