VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)
Strana - 167
167 jest ban ili kapitan Hrvatske, koji je kao podkralj toga kraljevstva te ga je dužan braniti (la secunda dignita neli laici e il banno ouer capitano di Croatia, el quale e quasi vicere de quello regno, quale e obligato ad deffender . . .). Pače i na samom kraljevskom dvoru smatrali su hrvatskoga bana podkraljem u Hrvatskoj. U jednom pismu kralja Ferdinanda I. Habsburgovca na Ivana Ungnada, pisanom u Beču 9. kolovoza god. 1554., izbrajaju se sve prednosti tadanjega hrvatskoga bana Nikole Zrinskoga Sigetskoga, pak se kaže, da Zrinski „obavlja veliku službu, budući da je ban i kao podkralj triju kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije" (fungiturque magno oificio, cum sit banus et tanquam vicerex trium regnorum nostrorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae). 1 Od konca šestnaestoga stoljeća napokon i hrvatski narod i tudjina smatraju bana bezizimno podkraljem hrvatskoga kraljevstva. Još godine 1737. piše Valentin Kéri u svojemu djelu „ Séries banorum" na 3. strani ovako : „At quantum detrimenti ferro illatum turcico, tantum dignitatis Banatui accessit; nam et Pro-Regis Uli cum nomine potestas, et tercius, ex quo Illyricum Pannoniae annexum, inter optimales Ungariae, quos barones regni vocamus, locus. Neque curia duntaxat togaque eius potestas clauditur; nam et militae ea bani aput illyricos populos authoritas, ut is ducendo patris militi imperatoria passim potestate ab ordinibus praeficiatur". Prema izloženoj znamenitosti hrvatskoga bana posve je prirodno da je hrvatski narod, dotično sabor hrvatski, vazda osobito na to pazio, da bansko dostojanstvo bude uvijek popunjeno, a što je još zamašnije, da na banskoj stolici sjede muževi dostojni i vrijedni narodnoga povjerenja. Dosljedno je stoga nastojanje hrvatskih redova i staleža, sabranih na hrvatskom saboru, da i oni svojim načinom utječu, kad se je o tom radilo, kome da kralj povjeri tu tako odličnu i znamenitu čast. Vrijedno je stoga iztraživati, koliko i kako je hrvatski sabor taj svoj utjecaj izvršivao, i da li se to njegovo pravo priznavâYo i na nj obaziralo. Ograničit ću se pak samo na vladanje kraljeva iz kuće Habsburg počevši od god. 1527., jer za starije vrijeme nema dovoljno podataka, budući da nijesu sačuvani zapisnici hrvatskih sabora prije boja na Muhačkom polju. Imade neizravnih dokaza, da je hrvatski narod i prije Habsburgovaca utjecao pri popunjivanju banske časti. Sudim tako po tom, što hrvatskim banom nije mogao biti onaj, koga hrvatski staleži nijesu htjeli. Evo za to dva jasna primjera. Nakon smrti narodu miloga hercega i bana Ivaniša Korvina (f 12. listopada 1504.) imenovao je kralj Vladislav II. Jagelović dva bana, po 1 Barabâs S., Zrinyi, Miklös levelek és okiratok, Budapest 1898.„ I. p. 256
