VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 163

163 Vladanje celjskih knezova širilo se je odsad sve više po zemljama hrvatskoga kraljevstva, a s vladanjem ugled i vlast njihova. Već 27. siječnja 1399. darovao im je kralj Sigismund čitavu grofoviju ili knežiju Zagorje (comitatum Zagoriae) zajedno s gradovima Krapinom, Loborom, Oštrcom, Belcem, Trakošćanom, Lepoglavom, Kostelom i Cesargradom (cum castris Corpona, Labar, Ostroch, Beelth, Trakhenstein, Lepaglaua, Costal et Chazar) kao i s dva sela Trnovec. Dne 28. veljače 1399. biše celjski knezovi od zagrebačkoga kaptola u taj posjed uvedeni, o čemu je kaptol 9. ožujka kralja obavijestio.

1 Tako je celjski knez Herman u prvoj četvrti 1399. postao gospodar čitavoga Zagorja, a s njim i grada Lepoglave. No baš s tim gradom Lepoglavom zgodilo se je malo zatim nešta, što nije posve objašnjeno. Celjska kronika pripovijeda, kako su celjski knezovi sami nekoliko gradova u svome vladanju razvalili, a medju njima i Lepoglavu. U poglavlju 45. s napisom „Wie die von Cilli ir selbst in ihr gewaltsamb etlich geschlöss abbrachen" javlja celjska kronika doslovce ovako : „Die grauen von Cilli haben in ihrer gewaltsamb ihn selbst und etlich viel geschlöss abbrochen, nemblich : Schönstain, Katzenstein, Hochenegg, Sachsenfeldt, ainem thurn ob Sannegh, Scheineck genandt, Freidenberg, bei Tiffer den thurn ob Tiffer, den thurn ob Ratschach und an dem • ungerischen das Neuhauss undter Rochatsch gelegen, Schönhaupt, daselbst bei haben sie ein kloster Hermaniter ordens aufgehoben imd gestijftet"

2

. Kronika nadalje pripovijeda, kako su celjski knezovi i tudje gradove razvaljivali, nakon što su se s vlastnicima ili nagodili ili ih s oružjem na to prinudili. Jamačno su to činili s toga, da ti gradovi ne budu zakloništa zulumćara, pa da se tako bar nekako ublaži tadanje bezpravno stanje u Slavoniji i Štajerskoj. Od razvalina grada Lepoglave sagradio je knez Herman na podnožju brda samostan s crkvom blažene djevice Marije, te ga je darovao redovnicima sv. Pavla ili Pavlinima, koje celjska kronika zove Hermanovcima (Hermaniter). Samostan s crkvom stajao je jamačno na onom mjestu, gdje i u potonja stoljeća; stara predaja kaže, da je bio malen kao i crkva. Kako nema zakladnice, ne može se ustanoviti, kada je za pravo Herman Celjski sagradio samostan s crkvom. Svakako je to učinio u prvoj trećini XV. stoljeća, jer je knez Herman 13. listopada 1435. umro, ostavivši za sobom sina Fridrika. Pobožni su Pavlini tvrdili, da je samostan njihov osnovan baš godine 1400. ; crkva pak da je posvećena od zagrebačkoga biskupa oko godine 1415. druge nedelje iza blagdana sv. Mihajla (Miholja), te se uspomena na tu posvetu slavi 1 Fejér G., Codex diplomaticus regni Hungariae, X. 2., str. 633—639., i 692 do 694. - Krones Fr. Dr., Die Freien von Saneck und ihre Chronik als Grafen von Cilli, II. str. 157