VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 164

164 rečene nedelje još i danas kao crkveni god. Pavlinski pjesmotvorac utvrdio je godinu osnutka ovim latinskim dvostihom: „Quater centenis annis post mille volutis Exsurgit pulchrum nomine reque caput\ Utemeljitelj samostana, knez Herman Celjski nadario je svoju zadušbinu prostranim posjedima u dolini Bednje i Očure, kao i po okolišnjim brdima. Po imenu se spominju posjedi i kmetska selišta u samoj Lepoglavi, Sestruncu, Očuri (Hochurja, Hochwra), kapeli sv. Jurja ili Purgi, i Bulišincu, dakle sve u mjestima na sjevernom podanku Ivančice. Kapela sv. Ivana ne spominje se, jer je jamačno na onom mjestu bilo još ruševina od staroga grada Lepoglave. Sam samostan zvao se je izprva manastirom blažene djevice Marije pod Lepoglavom (claustrum beatae Mariae virginis sub Lepoglava) ; tek iza nekoga vremena stali su ga nazivati naprosto Lepoglavom. Sin kneza Hermana, po imenu Fridrik (1435—1454) darivao je takodjer zadušbinu svoga otca. Tako se znade, da je samostanu poklonio selo Gredu blizu plemićkoga posjeda Maruševca, na kojem su živjeli plemići Vragovići; suviše je knez Fridrik 9. ožujka 1451. izdao povelju, kojom je Pavline oslobodio od plaćanja gornice ili goršćine (od 17 kabala), koje su dosad njihovi kmetovi morali davati od samostanskih vinograda u Kamenici. Medjutim su se i drugi dobrotvori u okolišu sjećali samostana i njegovih redovnika. Tako svjedoči godine 1450. obćina Vinička, da je plemkinja Barbara od Marčana darovala samostanu pod Lepoglavom neki vinograd u Viničkom brdu za spasenje svoje i svojih predja. Kneza Fridrika naslijedio je sin Ulrik, posljednji potomak te znamenite porodice, koji je 9. studenoga 1456. tužno u Beogradu na Dunavu poginuo. Godinu dana i mjesec pred svoju smrt, naime 15. listopada 1455., izdao je knez i ban Ulrik samostanu povelju, kojom je potvrdio osnutak manastira po djedu, kako i sva darovanja djedova i otčeva, budući da o svemu tomu redovnici nijesu imali nikakovih pisama (hactenus scripture suffragio et testimonio non insignitam). Tom prigodom oduzeo je Ulrik redovnicima po otcu darovano selo Greda kod Maruševca, pa im je u zamjenu dao na južnoj strani Ivančice u okolišu gore Veternice sela Gregurovec, Krepičinec i Kuzminec. Sve to odobrio je kralj Ladislav Postumus poveljom od 13. prosinca 1455., na što je slijedeće godine zagrebački kaptol lepoglavske Pavline u posjed rečenih zemalja i sela i uveo. Baš te godine 1455. navodi se u spisima i najstariji prior ili predstojnik samostana, po imenu Ivan, koji je tu čast vršio sve do god. 1458. Po izumrću Celjskih knezova (1456.) postao je gospodar Zagorja češki plemić i potonji slavonski ban Ivan Vitovec od Grebengrada, kojega su opet naslijedili sinovi Vilim, Ivan i Juraj. Medjutim nema ni