VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 161

Osnutak manastira Lepoglave i povjest njegova u Lepoglava ne spada doduše medju najstarije pavlinske samostane u hrvatskoj zemlji, ali se je tijekom stoljeća tako podigla, da je na posljetku pretekla sve starije i mladje drugarice svoje. Jako rano postala je stolicom slavonske vikarije, a u XVII. stoljeću i hrvatsko-slavonske provincije; pače od godine 1576, bila je mnogo puta i boravištem generala čitavoga reda. Naporedo s njezinim ugledom raslo je i njezino blagostanje, a u kulturnom pogledu bila je kroz tri stoljeća kao neko središte za Hrvatsku i Slavoniju. Već prvi pisci

1 o prošlosti Lepoglave pričaju o njezinom postanju neku priču, koja je jamačno nikla u glavi kojega domišljatoga Pavlina, pak je tek poslije prihvaćena od puka. Priča se po prilici ovako : Na koncu trinaestoga stoljeća živio je u pustoj šumi gore Očure u malenoj kućarici neki stari, sijedi vještac. Gledajući jednom u jutro sav uzhićen 1 Samostan Lepoglava imao je svoj vlastiti arkiv, u kojemu su bile pohranjene sve njegove izprave, kao povelje, darovnice, sudski spisi i t. d. Bio je taj arkiv i uredjen, kako svjedoče izrazi, koje nalazimo u djelima o tom samostanu: Documenta Lepoglavensia, Protocollum litterarum conventus Lepoglavensis, Summa iurium coenobii Lepoglavensis, Monumenta varia coenobii Lepoglavensis i t. d. Svi ti dokumenti manastirski, koliko još obstojali prigodom ukinuća samostana (1786.), biše ponovo registrirani i popisani. Izvorni „Extractus actorum aboliti Paulinorum monasterii Jjepoglavensis in regium Archivum camerale illatorum" od god. 1796. čuva se u zemaljskom arkivu u Zagrebu, dok su sami spisi (acta) za bana Khuen-Hédervâra preneseni u državni arkiv u Budimpešti. Uz spise (akte) čuvao se je u arkivu i neki spomenar (vetus album ili naprosto „Album conventus Lepoglavensis"'), u koji su pojedini redovnici bilježili znatnije zgode samostanske i t. d. Po ovom spomenaru ili spomen-knjizi, kao i po spisima sastavio je Adam Kollecsany (f 1699.) nekakvu kroniku samostana s napisom „Annuae domesticae conventus Lepoglavensis"

, koje je jamačno upotrebio Ivan Kristolovec (f 1732.) za svoj opis pavlinskih samostana u Iliriji. Medjutim najobsežnije i najtočnije je djelo Križevčanina Nikole Bengera, Kojemu je napis: — Synopsis Mstorico-chronologica monasterii Ijepoglauensis ordinis s. Pauli I. eremitae prouinciae Croato-Slauonicae. Opera et industria Adm. R. P. Nicolai Benger B. Em. P. P. S. S. Theol. Doc. Povjest Bengerova dopire do god. 1764., te je jamačno ove godine ili 1765. dovršena, jer je pisac već 1766. umro. Rukopis Bengerove povjestnice čuva se u arkivu Jugoslavenske akademije. Čitava historija samostana Lepoglave od Bengera prenesena je takodjer u „Liber memorabilium" rimokatoličke župe Lepoglave.