VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 142

142 Dio II. : fakta o nutarnjoj administraciji (==== ods. 4.). S druge strane metnuo je car njekoje svoje bilješke na krivo mjesto. Tako izvješće o putu Rusa iz Kijeva u Carigrad nema pravo, da je u 1. odsjeku, gdje se ono nalazi (gl. 9), već bi moralo doći u odsjek 3.; ovo isto vrijedi i za međe Ugarske (gl. 13), gdje očito nisu na svojem pravom mjestu. Ovamo također ide i položaj, što ga Konstantin određuje carskoj Dalmaciji. Dalmatinski gradovi, Dubrovnik, Zadar, Kotor, Trogir i t. d. sačinjavahu jednu aTparrjYia, te bijahu s toga upravo u istom položaju, u kojem i temat Kersonski. Budući da su bili sastavni dio carstva, nije se smjelo o njima raspravljati između ïèvq, Nije bilo dosljedno govoriti o Kersonu u 4. odsjeku, a o dalmatinskom tematu u 3. odsjeku. U istinu se može vidjeti, kako se to dogodilo; tijesna sveza rimskih Dalmatinaca sa Hrvatima činila je to zgodnim. Prirodno uređenje piščevog 3. odsjeka bilo je geografijsko ; i ovo je on prihvatio. On počinje na istoku s kalifatom, te dođe naokolo opet k istoku, kroz Španiju, Italiju, sjevernu Evropu k Armeniji. Ali on kvari ovo uređenje time, što se čini, da ga dijeli u dva dijela, sjeverni i istočni, označujući Armenski dio kao istočni. Ne bi bilo pravo kazati, da je on time bio obvezan, da uklopi kalifate i Italiju u sjeverni dio, jer on samo luči armenski dio od izvješća o Skitima sjevera (p. 182) ; ali logički on je bio morao označiti razdjeljenja, koja tome odgovaraju, između (1) kalifata i Italije, i (2) Hrvata -f- Srba i Pečenega. Još nješto, što možemo s pravom kritički prigovoriti Konstantinovom djelu, odnosi se na čudnovata izostavljanja u njegovom pripovijedanju o e&VTj. Mi imamo pravo, da očekujemo historijska i geografijska izvješća o Njemačkoj, Bugarskoj, Kazariji i Rusiji. Za Rusiju se u istinu donjekle providjelo u bilješci, koja nije, kao što smo vidjeli, na svojem pravom mjestu ; ali mnogo više informacije o ruskoj državi bijaše sigurno pristupačno Konstantinu ; skorašnji ugovor od A. D. 945. bijaše utanačen pod njegovom vlastitom aÔToxparopta. 0 Njemačkoj ima samo njekoliko slučajnih aluzija; ipak i ovdje je bila informacija jednako pristupačna. Dvor Otonov posjetilo je bilo jedno grčko poslanstvo g. 945. ; i Salomon, jedan chitonites, bi opet poslan g. 949. sa bogatim darovima i vrati se u Carigrad iste godine, praćen od Liutfreda, trgovca iz Mainca, kojega je Oto izabrao bio za svojega poslanika.

1 Tako u isto vrijeme, kad je car radio oko svojega djela i sabirao informaciju o Italiji od Liutpranda, imao je on izvrsnih prilika, da se izvijesti o Njemačkoj. Još je čudnovatije, što je izostavio Bugarsku. On je u istinu imao povoda, da zabilježi epizode bugarske povijesti, ali ove su bilješke uvijek slučajne povodom na primjer pripovijedanja o Mađarima i Srbima. Ali je izvanredno, da je on nacrtao povijest Srbije, a nije povijest 1 Liutprand, Ant. VI. 4. Ann. Quedl. sub. a. 949.