VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 133

zapadu i sjevero-zapadu, Hrvate prema jugo-zapadu. U A izostavak „istočne" međe nema važnosti (možda je to koji prepisivač previdio), ali označenje Velike Moravske „južnom" međom od velike je važnosti. Velika Moravska Svatopluka i njegovih sinova obuhvatala je Panoniju,

1 tako da je orijentacija ovdje još više iskrivljena

: „južno" u istinu predstavlja zapadno. Ali Velika Moravska nije se mogla opisivati kao susjeda ili međa Ugarske, kad su ju već bili osvojili i zauzeli Mađari. Dakle ovaj opis (A) tiče se Ugarske prije osvojenja Panonije, kad Mađari još nisu napredovali prema zapadu dalje nego li je zemlja između Dunava i Tise. Mi imamo tako posla s noticom, koja potječe iz dobe vladanja Leona VI., u intervalu između seobe Mađara iz Atelkuzu i njihovog zauzeća Panonije. Rečenica ήτις και παντελώς — κατεσχέθη do

datak je Konstantinov. Važnost ovoga rezultata je u tome, što je informacija ο Ugarskoj bila dobivena i zabilježena za vladanja Leona VI., prije A. D. 906 (vidi niže), bilo od mađarskih poslanika u Carigradu ili od grčkih poslanika u Ugarskoj. Imamo s toga razloga, da nagađamo, da je izvještaj ο ranoj mađarskoj povijesti u gl. 38. mogao poteći od informacije, dobivene u isto vrijeme. Mi bismo dapače mogli ići tako daleko, te umovati, da poslanstvo Gabrijela, gore spomenuto, pripada u ovo vrijeme, i da je njegov izvještaj bio izvor Konstantinovih bilježaka u gl. 38. ο tu-

maranjima Mađara i Pečenega. Svrha je njegova poslanstva bila, da nadraži Mađare na Pečenege, tako da bi ovo bilo osobito zgodno za njega, da sazna sve što je mogao otkriti ο njihovim prijašnjim odno

šajima jednih s drugima. Mora se kazati koja riječ ο kronologiji, jer se ona tiče datuma odsjeka ο Pečenezima (gl. 37.). Seoba Mađara iz Atelkuzu-a u Magyarorszag u uzročnoj je svezi sa ratom carstva s Bugarima. Ovdje imamo očito posla s događajima dviju godina

: (1) Simeon vodi rat s carstvom

; Mađari se združe s Rimljanima protiv Simeona, koji bude prisiljen, da učini mir; (2) Simeon i Pečenezi navale na Mađare i prisile ih, da ostave Atelkuzu. Nesrećom byzantinske kronike ne daju određenih datuma (osim iskaza bez vrijednosti Pseudo-Simeonova).

2 Niti se možemo osloniti na red događaja, kao što se pripovijedaju u kronici logotetovoj i u onih, što od nje potječu. U ovim se izvorima bugarski rat bilježi iza smrti patriarka Stefana, koji je umro, kako inače znamo, 17. maja 893.

3 Ali u drugu ruku uzvišenje Zautsasa na čast basileopatra spominje se prije smrti Stefanove, i de Boor je pokazao, da se to nije dogodilo prije894.

4 S toga se mi ne možemo pouzdati u taj red, 1 Cp. Safarik, II 465. Inače Marquart, op. cit. 119. 2 Georgii Cont. p. 893 (ed. Bonn) = Theoph. Cont. p. 357. Hirsch (Byz. Stud.) Hirsch ne raspravlja ο kronologiji. ;1 Hergenröther, Photius, II 697; De Boor, Vita Euthymii, ρ. 94. 4 lb. 95—6.