VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 113

113 za njihov jezik; a nije moglo biti poteškoće, da se dobije zaliha prikladnih osoba iz Kersona, gdje je kao što je zabilježeno misionar Konstantin (Ćiril) učio kozarski jezik.

1 Ali stoje glede novijih došljaka, kao što su Pečenezi i Ugri? Je li logotet utrke dodao k svojem osoblju i tumače za njihove jezike? S obzirom na važnost odnošaja carstva s ovim narodima u vrijeme Konstantina teško je pomisliti, da se je moglo biti bez posebnih tumača. U svezi s ovim rad bih istaknuti kao nješto znamenito, što nalazimo zakone i običaje Pečenega nazvane τά ζάκανα αυτών (ρ. 73, 20). Na isti način kaže se ο Ugrima, kad su po

digli novo izabranog poglavicu na štitu, da slijede τό τών Χαζάρων вд-ος καί ζάκανον (ρ. 170, 15: ovo je zaista poteklo iz ugarskog a ne izko' zarskog vrela). U oba slučaja bila bi shodna riječ νόμος; zašto se upo

trebljuje slavenska riječ (zakon)? Nadalje, poglavice ugarske zovu se slovenskim nazivom βοέβοδοι (ρρ.' 168—9 passim).

2 Ako Könstantinove notice potječu od Pečenega i Ugara kroz pečeneško-grčke ili ugarskogrčke tumače, zašto dolaze onda slavenske riječi? Prva mi se misao nametnula, da one upućuju na zaključak, da su se Slaveni upotrebljivali, da tumače ove jezike. Ali ova supozicija očevidno nije dovoljna. Jer ovaki tumači bili bi kadri, da kažu ovakove jednostavne izraze i grčki, a da se ne uteku svojem vlastitom jeziku. Istina bi mogla biti, kako ja nagađam, da među ovim narodima, koji bijahu u neprestanom općenju sa svojim susjedima, s Bugarima i s istočnim Slavenima, slavenski jezik bijaše njeka vrsta lingua franca, barem u toliko, da se njekoliko slavenskih riječi uobičajilo među neslavenskim narodima od Dunava do dnjeparskih krajeva. Razgovarajuć se sa strancima Pečenezi i Ugri rado bi se služili s ovakovim riječima (makar govorili i svojim vlastitim jezicima kojemu tumaču), i ovo bi razjasnilo, zašto one dolaze u raspravi Konstantinovoj.

3 Mogli bismo očekivati, da ćemo naći, da je car tražio obavijesti ο ,,Skitiji" izravno ili neizravno od Kozara, s kojima je bilo carstvo u vrlo dobrim odnošajima; on je mogao dobiti obavijesti od njih na pr. 1 Translatio Clementis c. 6. 2 Otkad je ovaj tekst bio napisan, vidim, da se Marczali poziva na ovu činjenicu (A magyar honfoglaläs kutföi, ρ. 98) kao da ju je već Szabo zapazio i s pravom opaža, da ona nije u savezu sa slavenskim izvorima. Ali ja ne mogu pristati na to, da se ona tumači tako,, da „a byzanczi nyelv mär akkor telitve volt szlav elemekkel" ; jer zašto onda nalazimo ove riječi samo u ovom osobitom kontekstu? Mi se moramo braniti protiv svakog obnovljenja mnijenja, da je Konstantin pripadao dinastiji slavenskog podrijetla („tan szlav szärmazasu"); Vasllije I. bijaše armenske loze. 3 Po istom načelu kao da bi se prevodeći, recimo, kakav moderni grčki službeni spis na njemački jezik, pridržali neprevedeni francuski izrazi, koji bi se u originalu nalazili. — Sto se tiče porabe riječi βοέβοδος ima se opaziti, da je tu namjeravana raz

lika između prearpadskih poglavica (βοέβοδοι) i post-arpadskih vladara (άρχοντες), άρχων bijaše naslov, koji se upotrebljava u službenim saobraćajima (De cerim. II 48, ρ. ,69Ρ·