VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 112

ukloniti zaključku, da su mnogi zapisci šestoga vijeka bili uništeni, bilo nemarnošću ili možda nezgodama požara? Ali mnoge notice, koje čine Konstantinovo djelo tako vrijednim, bijahu sakupljene u desetom stoljeću za života Konstantinova, — njekoje od njih, što možemo s vjerojatnošću nagađati, u svrhu, da dođu u ovu raspravu. Mora se uzeti na um, da ovakova informacija, prije nego li je došla do cara ili do njegovih suradnika, imala je proći kroz tumače — činjenica, koja može rastumačiti njekoje pogrješke. Tumač bijaše potrebiti dodatak osoblju svakog rimskog poslanstva, i u Carigradu bijaše redoviti zbor od έρμηνευταί,. jedno od sedam ειδη αξιωμάτων koja bijahu u 10. stoljeću pod zapoviješću τοδ δρόμοη.

1 Dva se tumača za armenski jezik spominju u našoj raspravi.

2 Arapski se tumači neprestano tražili;

3 a za općenje sa zapadnim knezovima nije se samo tražilo latinskih tumača,

4 već i ljudi, koji su znali sastavljati carska pisma na latinskom jeziku.

5 Za slavenski jezik nije bilo poteškoće; lako je bilo dobiti iz Macedonije ili Bugarske ljudi, koji su mogli s malim trudom razumjeti jezik, što se govorio u Kijevu. Dogovaranja s Rusima,

6 kao što možemo predmnijevati, vodila su se već od samog početka u slavenskom jeziku a ne u norskom

; i može se opaziti, da su po Thomsenovoj analizi imena brzica dnjeparskih slavenska imena u cijelome manje pokvarena od norskih, i da se grčka tumačenja čine kao da bi imala biti prijevodi slavenskih imena

7 Za vrijeme Konstantinovo može se s pravom nagađati, da je za političko općenje sa odavno osnovanim kraljestvom Kozara, koje je dalo Bizantu dvije carice (akoprem uspomena na ženu Ikonoklasta ne sklanja Konstantina VII., da ο tome s blagošću govori), bilo tumača 1 De ceremoniis, II 52 p. 718. 2 Adm. c. 43, p. 184 Θεοδώροο τοϋ τών 'Αρμενίων έρμηνεοτοΰ, ρ. 190 Κρινίτην έρμενέα. 8 Nasljednici Ιρμηνεοταίä za perzijski jezik, koji se spominju u dokumentu iz Justi

nijanova vladanja (od Petra? cp. Krumbacher, G. B. L.

2

, 239) sačuvanom u De Cer. II. c. 89 p. 404, 18. 4 Anna, Alex. Χ 11 (ρ. 94 ed. Reifferscheid) ενα τών τήν Λατινικήν διάλεκτον με-

Φερμηνεϋόντων. 5 Na pr. glasovito priopćenje Mihajla II. Ljudevitu Pobožnome; ili pisma Aleksija I. opatima Monte Cassina, izdana od Trinchere, Syll. membranarum graecarum (1865) nn. 61, 62, 66, 86. 6 Za sklapanje ugovora od 911 i 945 (prvi od kojih, on želi dokazati, bijaše samo potvrđen od drugoga) vidi Dimitriu, Κ voprosu ο dogovorah Ruskih s Grekami, Viz. Vrem. 2, 539 sqq. 7 Sto se tiče prvoga vodopada, kaže se, da oba imena imaju isto značenje (p. 75. 19). Sto se tiče četvrtoga (pa imao Thomsen pravo ili ne imao tumačeći ΙΝεασήτ da znači prvobitno „nesit"), čini se sigurno, da se tumačenje διότι φωλεόοοσιν οί πελεκάνοι (ρ. 76. 20) odnosi na (za istinito držano) značenje slavenskoga imena. Isporedi također šesti (p. 77, 13): Σκλαβινιστί δέ Βεροότζη, δ Ιστι βράσμα νερού (cp. врћлтп), gdje Thomsen tumači morsko ime Λεάντι kao „smijući se" (hlaejandi).