VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 101

101 U tekstu, kakav je sada, očito je protuslovlje. Pisac, hvaleći se svojim znanjem ο podrijetlu Omajadske dinastije u Španiji, osobito naglasuje, da nijedan grčki historik ο tome ne pripovijeda, i onda do

daje, „ovakovo je izviješće Teofana!" Mi mu ne možemo pripisati ovakovu apsurdnost. Kao činjenicu navodi Teofan prijelaz u Španiju sub a. 6241. Sada da isporedimo njegovo pripovijedanje s Konstantinovim. De Boor 424, 11 έκινήθησαν έκ των άνατολικωτέρων μερών της Περ-

σίδος λαοί υί λεγόμενοι Χωροσανΐται Μαυροφόροι κατά τοΰ Μαρουάμ και πάσης τησ συγγενείας κτλ. 425, 13 καταδιώκεται Μαρουάμ υπό τών Μαυροφόρων καί καταληφθείε δπ' αυτών -κτείνεται. 426, 1 οί δέ περισωθέντες υιοί τε καί συγγενείς τοΰ Μαρουάμ έλθόντες άπ' Αιγύπτου εις Άφρικήν κάκεΐθεν άντιπεράσαντες τό διορίζον μεταξύ Λιβύης καί Ευρώπης της κατά τον Ώκεανόν στενής θαλλάσσης τό λεγόμενον Σέπται, την της Ευρώπης Σπανικήν ψκησαν μέχρι τοΰδε τοΰ χρόνου, έχοντες τινας προκατοικήσαντας αυτόθι τών από Μαυίου διά πλοός έκριφέντων έκεΐσε, συγ

γενείς αυτών δντας καί της αυτοΰ θρησκείας. Razlike između ova dva izvještaja su bitne i nema nikakve sličnosti, koja bi potvrđivala mnijenje, da je Konstantin poznavao pripovijedanje Teofanovo. Konstantin je pomiješao dvije razne stvari

: osvojenje Španije po Tariku u A. D. 711 (u vrijeme, kao što on kaže, Justinijana) i dolazak Abdar-Rahmana (δ εκγονος τοΰ Μαβίου) u Α. D. 755., koji je započeo španijsku dinastiju Omajada. Zbog ovog miješanja on antidatira smrt Marvana II. i uzlazak Abesida za četrdeset godina. I ova pogrješka tumači, kako se to dogodilo, da je on pregledao pripovijedanje Teofanovo. Ovo osobito isticanje, da „nijedan naš historik" ne spominje ovih činjenica, bez sumnje znači, da je on tražio koju noticu ο njima u Teofanu A nije ju našao, jer je tražio pod vladom Justinijana. Teofan meće taj dogođaj na njegovo pravo kronologijsko mjesto. Razlika između ova dva pripovijedanja pokazuje se nadalje i tijem, da Konstantin jasno shvaća važnost jednog osobitog potomka Moavijinog (naime Abd ar-Rahmana), a Teofan govori samo općenito ο sinovima i rođacima Marvana. Odavde proizlazi sasvim jasno, da se rečenica εχει δέ τοΰ μ. Θεοφ. ή ιστορία ούτως ne odnosi na ono, što sprijeda dolazi. Čini se, da je to marginalna nota, koja je dospjela u tekst (sa dodatkom riječce δέ), i da se odnosi na ono što slijedi. h = p. 98, 1—16 (c. 21) nasljednici Moavije. Vrelo, Teofan, A. M. 6171, 6175; a za smrt Konstantinovu (sa pogrješnim dodatkom δ υιός τοΰ Πωγωνάτου) Α. Μ. 6177. i == ρρ. 98, 17—102, 16 (c. 12), Moavija kao vojskovođa i kalif i podsjedanje Carigrada u A. D. 717. V^elo nepoznato. Ovdje se Moa-