VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 99

99 analiza ovoga dijela (pp. 90—106), koji potječe poglavito iz Teofana, pružit će nam dublji pogled u proces, kojim je rasprava sastavljena. Moramo ga ispitati u pojedinostima, i u tu ću ga svrhu razlomiti u više odjela, koje ću označiti alfabetskim slovima. a = pp. 90, 13—92, 7 (= c. 14), ο Mohamedu, uzet je malo ne riječ po riječ iz Đorđa Monaha, II. 697—699 i 706 (ed. De Boor), koji zavisi ovdje poglavito od Teofana A. M. 6122 (De Β. 333, 14—334, 22).

1 b = ρ. 92 (= c. 15), podrijetlo i značaj Fatimitä. Vrelo nepoznato. Ovdje, kao što u a, zove se Mohamed Μουχουμετ (kao što u Đorđa Mon.)

; dočim je u dijelovima, koji potječu iz Teofana, oblik Μουάμεθ·. Ova su dva oblika izjednačena. c — p. 93 (= c. 16), Hidžra. Naslov ovoga κεφάλαιον-a sastoji očevidno od dvije marginalne note: [α] έκ τοΰ κανόνος δν εθεμάτισεν Στέφανος δ μαθηματικός περί της των Σαρακηνών εςοδου. [β] εν ποίφ χρόνω της του κόσμου συστάσεως έγένετο και τίς ην τότε υ βασιλεύς "Ρω

μαίων. Druga je pravilno marginalno kazalo, dočim prva je nota k riječima τό Ό-εμάτιν τών αυτών Σαρακηνών, davajući vrelo. Ima se pripomenuti, da datum nije dat po eri, koju upotrebljuje Teofan, već po carigradskom računanju. d = pp. 93, 14—94, 15 (= c. 17) ο Abubekru i muhamedanskim doktrinama, prepisan je iz Teofana A. M. 6122, izuzevši dva retka, p. 94, 1—3, koji označuju prijelaz u prepisivanju. Pod tom godinom, prigodom smrti Mohamedove, daje nam Teofan izvješće ο Mohameda

nizmu. Srednji dio ovoga izviješća izišao je već u a, gdje nije uzet iz originala već iz Đorđa Monaha. Ovdje su prepisani početni i konačni dio, te su odijeljeni jedan od drugoga dvjema recima, koje smo upravo spomenuli. Ovako

: Adm. 93, 14—94, l = Theoph. De Boor 333, 1 -13 Adm. 94, 1—3 Adm. 94, 3—15 = Theoph. De Boor 335, 17—27. Ali akoprem a i d nadopunjuju jedan drugoga, u opće, s pogledom na original, ponavljaju oni jedan drugoga u jednoj točki. Konačni dio mjesta iz Teofana, koji je prepisan potpuno u d, reproduciran je u kratko (iz Đorđa) u a (91, 20—92, 2). Svrh toga jedno kazivanje kronografa dobiva razno tumačenje u a i u d: Theoph. 134, 16: και ούτως έκ γυναικών <ή φήμη> ήλθεν εις άνδρας, πρώτον Άβουβάχαρον, δν καί διάδοχον κατέλιπεν. α 91, 17 (= Đorđe Mon.): προηλθ-ε τό ψεΰδος της απάτης και εις 1 Rečenica και Ιδίδαξεν — εισέρχεται, 91, 21—92, 1, nalazi se samo u Coislinia-

nusu 305, koji predstavlja prvi oblik Đorđeva djela: cp. De Boor, Praefatio njegovoj ediciji Đorđa pp. XLVIII.—LXX. , .