VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 98

98 Srbije, tijesno su vezane s glavom 29. i bile su sastavljene u isto vrijeme. Ovo je u istinu dokazano faktom, što pisac u glavi 29. upućuje čitaoca unaprijed na glave 31.—36. On kaže (128, 7): οτι από της βασιλείας Ηρακλείου τοδ βασιλέως Τωμαίων καθ-' δν μέλλει τρόπον ρηθή-

σεσθ·αι έν τη των Χρωβάτων καί Σέρβλων συγγραφή, πάσα ή Δελματία και τα περί αυτήν εθνη οίον Χρωβάτοι Σέρβλοι Ζαχλοΰμοι Τερβουνιώται Κανα-

λεϊται Διοκλητιανοί καί Άρεντανοί καί οι Παγανοί προσαγορεοόμενοι.

1 Sada συγγραφή Hrvata, Srba i t. d. jesu glave 31.—36. Opravdano se dade zaključiti, da je pišući ovo mjesto Konstantin već bio pripravio notice i upravo smjerao da ih sastavi u 31.—36. Odatle slijedi, da glave 29., 31.—36.

2 čine konsekutivan tekst, i da je glava 30. kasniji dodatak, sastavljen nezavisno i sadržavajući dijelom novi a dijelom stari materijal. Pišući gl. 30. pisac je zaboravio, da je već pripovijedao osvojenje Salone u gl. 29. i jednako je zaboravio fakat, da se ο dolasku Hrvata i njihovoj pobjedi nad Avarima pripovijeda u gl. 31. Ova dva ponavljanja nagovješćuju oboje, i da je gl. 30. znatno kasnije umetnuta, i da djelo nije nikad imalo konačne revizije.

3 Može se dodati, da se dio sadržan u gl. 30. razlikuje oblikom od gl. 28. Mora se primijetiti, da se notice kroz veći dio rasprave uvode formulom ίστέον οτι ili jednostavno οτι, — točka koju ćemo niže (§ 6.) potanje razmotriti. Sada u gl. 29. kao što u gl. 31.—36. ove se formule upotrebljuju kao što redovito, ali ne u glavi 30. Ova 30. glava pako uvodi se predgovorom, kakav ne dolazi nigdje drugdje, osim na početku glavnog odjela ili pododjela rasprave: εί πασιν ή γνώσις καλόν, — Τνα διπλούν έπανακολουτη τό καλόν (ρ. 140).

4 Tako je formalno ta

kodjer gl. 30. njeko prekidanje; 31. slijedi naravno odmah iza 29. Ovako vidimo, da se teorija ο konsekutivnoj kompoziciji ne može održati. Ali ima još dokaza. § 5. Treći se odjel počinje sa historijskom skicom ο kalifatu, i 1 Predikat je ispao iz teksta i nadomješten je u Bandurijevu prijevodu u smislu upravo protivnom onomu, koji se zahtijeva. Ovo je već istaknuo Grot, Zur Kritik einer Stelle des Constantinus Porphyrogenitus, Arch. f slav. Phil. 5 (1881) 392. On predlaže: δουλικούς εΐσιν δποτεταγμένοι τψ βασιλεΐ Φωμαίων. Radije: προσαγορεοόμενοι <δοολικώς ήσαν τφ βασιλεΐ των Έωμαίων δποτεταγμένοι>. Ovaj izostavak bijaše ex homoeo

teleuto. 2 Zusammengehörigkeit ovih glava, za razliku od gl. 30., osvjetljuje se nadalje faktom, da se u njima ističe odnošaj slavenskih naseljenika s Heraklijem (njegovo ime dolazi u deset konteksta), dočim se u gl. 30., gdje se hrvatsko osvojenje takodjer bilježi, nigdje na njega ne poziva. 3 Nadalje, pišući gl. 31., nije on ništa znao ο krštenju Hrvata u 9. vijeku, koje on spominje u 30. Vidi niže § 12. 4 Taj se razlikuje od prijelaza između odsjeka, što nije naročito upravljen na Romana.