VJESNIK 8. (ZAGREB, 1899)

Strana - 53

53 „Štokavskoj rieči ipak odgovara kajkavska vendar, koja je složena od tri diela najme: vjem da že. I tu je jezik Sirene jošter osjećao posebne djelove, jer se čita vim da (15. 17.), vim (1. 99.). Ovako je razgovietna takodjer rieč vadlje = umah". Fortuna rabi redovito rieči: vim da (3. 7. 10. 10.) vadlje, (2. 23. itd.). „Grleni suglasi k, g, h stranom se drže onih zakona, koji za njih valjaju, kada stoje pred i i e, stranom se ne drže, n. pr. oblaki, Turki (1. 107.) kojnici, vojnici (3. 14.)". Tako je i u Fortuni: razbojniki (4. 5.), vragi (5. 34.), vrazi (9. 10.). „Odbačenu ili dodanu suglasu ne ima mnogo primjera. Kao najvažnije spomena je vriedno, da u Sireni po kajkavskom narečju odpada v pred l kod rieči vladati, te. se piše ladati (1. 51.)". U Fortuni dolazi ova rieč samo jedanput: ladanju (pjesma siromakom), a izbacivanje pismena v vidi se i u rieči: odlači = odvlači (2. 14.). „Sto je danas dignuti, dizati itd., to se piše u starijem jeziku uviek dvignuti, dvizati itd., pa tako i u Sireni". U rukopisu Sirene nalaze se obje forme: zdvigne, (1. 28.) dvignula (3. 7.), podigal (3. 3.), podigne (2. 89.); a isto se tako obje forme nalaze u Fortuni: dvignuti (6. 28.) dignuti (7. 29.). „Rieč vas (omnis) kao i sve što je odavle izvedeno, voli Sirena pisati starijim redom suglasa vs, dakle vsi, vsaki, vsigdar itd.; pak se i ovdje v kadšto odbacuje, te ima Sirena onako, kako današnji kajkavac izgovara: sagda (1. 78.), sagdi (5. 99.)". Isto se tako redovito piše u Fortuni: vsakom (12. 37.), u vsem (12. 2.), zavsima (11. 29.), vas (2. 19.), a kadikad se nalazi izpušteni v: sakoj (2. 12.), saki (9. 12.). „Oblici. U nominativu jednine nije ništa čudnovato, samo da ga pjesnik rado upotrebljava takodjer mjesto vokativa, kano: Ah pogan nevirni (8. 10.); ipak živi još i vokativ, n. pr. sinu (7. 4.), junače (12. 64.)". U Fortuni se nalazi: 0 papiga lipa (9. 31.), joj tebi nesričnjak (8. 7.), a uz to i vokativi: gospe (9. 35.), snaho (9. 25.), divojko (9. 23.). „U dativu jednine svršuju ženske rieči kadšto na e, prema stbg. n. pr. k božjcj prilike (7. 45.), k škode (5. 61.)". Fortuna ima: Do istine hoću tebe kazati (3. 26.), ni ti dobro tebe trgovcem postati (2. 37.), što je (joj t. j. zaručnici) ti prikažeŠ (3. 24.). „U instrumentalu jednine izilaze kod Petra ponajviše sve rieči bez razlike na om, z morom, (3. 10.), pogibelom (9. 94.). U treće deklinacije dolazi redovito j pred om kano: z vridnostjom, (2. 38.), virnostjom (5. 81.); nekoliko je primjera na jum, kano nestalnostjum (3. 5.)". Isto je tako u Fortuni: napridkom (7. 9.), popom (7. 11.), zatim: smertjom (5. 16.), s pametjom (7. 27.), skerbjom (9. 26.), i milošćum (7. 26.), ženum (5. 14.). „U lokalu jednine dolaze isti oblici kao u dativu, dakle n. pr. v časte, bez potrebe sroke (3. 6.) u tme = tmini (7. 121.), v gore (3. 117.). Kakovih se čak nepodobština naš pjesnik ne plaši, kad mu valja srok naći, dokazuje čudni lokal: v snome = u snu (9. 121.)".