VJESNIK 8. (ZAGREB, 1899)

Strana - 49

49 medaljonu, visokom 11 a širokom 7 cent. Medaljoni imadu crne okvire bez ornamenata. U magjarskoj knjizi su Sibile slikane u sredovječnom njemačkom odjelu, u hrvatskom rukopisu su Sibile naslikane u fanstastičnom orientalnom odjelu, razpuštene kose, glave uriešene nojevim perjem, te imadu u rukah razne simboličke znakove, kao n. pr. lovoriku, janje, tobolac sa strielicami, barjak sa križem, baklju, zviezdu itd. Rukopis je pisan čitljivim pismom, nu ne ima nigdje u knjizi bilježke, tko je pisao i slikao knjigu. Ciela knjiga imade 47 listova, a od tih je osam listova posve praznih. Da je ta knjiga mnogo rabljena, dokazuje to, što je hrbat posve poderan, a i nutarnji su listovi veoma zamrljani od znoja ruku. Upravo u ono doba kada je Katarina na prvoj strani knjige se podpisala, t. j. 2. aprila 1670. bili su najkritičniji dani za obitelj Zrinsku, jer je 29. ožujka Petar bio skinut sa banske časti, te je 13. travnja pošao u Beč, a umah poslije toga je vojska zauzela Cakovac, te je Katarina bila pod strogom pazkom zatvorena u Čakovcu, sva imanja obitelji Zrinske su konfiscirana, a one pokretnosti, koje nisu pojedini zapovjednici već prije razgrabili, su po carskoj odredbi popisane i sekvestrirane. Povjerenikom za sastav inventara bio je Ivan Franjo barun Wildenstein. (Dr. Rački: Acta coniurationum Bani Petri etc. br. 340., 359., 449., 475.). Obitelj baruna Wildensteina je godine 1678. podignuta u grofovstvo. Ne ima dvojbe, da je carski povjerenik osobito pomno pretraživao spise obitelji Zrinske, te je tom prilikom i rukopis Sibile sekvestrirao, nu obsvjedočiv se, da taj rukopis ne ima vriednosti za iztragu, to djelo za sebe pridržao. Vjerojatnost ove hipoteze dokazuje to, što je ovaj rukopis došao u posjed današnjega vlastnika preko obitelji Wildenstein. Gospodin Nikola pl. Mixich oženio je Mariju groficu Attems, kćer grofa Friderika, a unuku grofa Ignacija Attemsa. Ignacij grof Attems imao je suprugu Alojziju groficu Inzaghi, a ova potonja obitelj je u rodbinskoj svezi bila sa Julijanom groficom Wildenstein, koja je bila druga supruga Franje Dizme grofa Attemsa (1684. do 1750.) Rukopis je po obitelji Wildenstein došao u obitelj Inzaghi, koja je posjedovala Oberkindberg, gdje je rukopis nadjen, a ôd ove obitelji u obitelj Attems. Pošto je Katarina Zrinska rodjena Frankopanka bila u rodbinskoj svezi i sa grofovi Attemsi, to je potonja obitelj ovu knjigu sa njenim podpisom čuvala kao obiteljsku uspomenu na nesretnu rodjakinju, dok ju nije Friderik grof Attems darovao svome zetu. Da su Frankopani bili u rodu sa Attemsi, dokazuje navod profesora Franje Ilwofa, da je Ignac Marija Attems (r. 1649.) kupio g. 1694. od baštinika grofice Julijane Attems, rodjene Frankopanke grad i posjed Brežce (Forschungen zur Verfassung und Verwaltungzgeschichte der Steiermarck II. Band I. Heft p. 17. Graz 1897.). Da je Katarina Zrinska obćila sa svojimi rodjaci Attemsi, dokazuje i ta okolnost, što je u Toblachu troškom Katarine Zrinske podignut križni put, kako to još danas obstojeći napis i njezin grb dokazuje, a Toblach bio je do g. 1816. vlastniŠtvo obitelji Attems. To mi je saobćio g. dr. Ferdo pl. Mixich, koj je taj križni put vidio. Ne ima nikakovoga podatka u rukopisu, tko ga je preveo iz magjarskoga na hrvatski jezik, te se može tek po pravopisu, oblicih jezika i neobičnijih riečih nagadjati prevodilac. Samo se po sebi namiće pitanje, nije li 4