VJESNIK 8. (ZAGREB, 1899)

Strana - 200

SVAŠTICE. četiri isprave, koje se tiču Nikole Zrinskoga, njegove žene Eve Rožemberške i sina njihovog Ivana. Nikola Zrinski, junak sigetski oženio se je drugi put g. 1564. 10. septembra sa Evom kneginjom Rožemberškom. S ovom rodio je sina Ivana, koji bijaše jedva godinu dana star, kad mu je otac junački boreći se poginuo u Sigetu. Udovica se sa sinom preseli u Češku, gdje je živjela na gradu Rožemberku. Tu je i Ivan živio. Oženio se je sa Manjom Magdalenom kćerkom Vuka Novohradskoga iz Kolovrata. Bio je veliki dobrotvor samostana Višebrodskoga, gdje je i pokopan. Umro je 24. februara 1612, a pokopan svečano 12. aprila u rečenom samostanu. Na grobu stoji crvena mramorna ploča sa likom njegovim i grbom. Napis priopćen je u KukuIjevićevom „Zrin gradu". Za života svoga bio je Ivan veoma rasipan čovjek, te je do god. 1610. načinio do 40.000 mišanjskih kopa duga (800.000 groša). U ugovoru, što gaje god. 1610. sklopio Petar Vuk iz Rožemberka sa Ivanom Jur. iz Svamberka, pobrinuo se je Petar i za Ivana Zrinskoga. Za nj odredio je vlastelinstva Rožemberk i Libavu, nu pod uvjetom ako Zrinski umre bez zakonitog muškog potomstva, imadu ta imanja pripasti gospodi Svamberškoj. Ako bi pako ostavio žensko potomstvo (kćeri) imadu Svamberški ovima dati pristojnu opremu prigodom udaje.

,Supruzi Ivanovoj, Mariji Magdaleni iz Kolovrata odredi 10.000 mišanjskih kopi. Isto tako imadu se isplatiti dugovi Ivana Zrinskoga u iznosu od 40.000 mišanj. kopi. Samostan Višebrodski, prema ugovoru Petra Vuka učinjena sa carem glede vlastelinstva Krumlova, imade preći na Ivana Zrinskoga, a ako bi ovaj umro bez nasljednika, ima pripasti caru. Priopćujemo ovdje čitiri isprave, koje se odnose na Zrinske u Češkoj. Prijepisi ovih, koje je učinio češki arkivar Fr. Üvorsky u Jindfih-Hradcu, čuvaju se u zem, arkivu u Zagrebu. _ I. God. 1564, 2. aprila u Krumlavi. Purggraf Krumlovski piše Joakimu Hradeckomu, da se svaiba Nikole Zrinskoga sa Evom Rožemberškom poradi smrti Sofije Brandenburške obavi sasvim tiho na Jindfihovem Hradcu, a ne u Krumlovi. Muj nejmilejšf pane, pane bratfe, švakre a kmotre. Od všemohouciho milostivého Pana Boha našeho vam i se všim domem vašim vinšuju a vërné preji zdravi i jiného všeho nejlepšfho dobrého. Podle psani vašeho, které jste mi mezi jinymi artikuly učinili strany svadby a veseli naši panny Evy, slechticny z Rožmberka, a pana Mikulâse hrabëte z Serynu, cozby dâle mélo s tim cinëno bejti; ponëvadz jest tento zalostivy zârmutek našeho nejmilejšfho pana švakra, pana Vilîma z Rožmberka, strany od Pana Boha vsemohiicîho z tohoto svëta povolâni k vëcné radosti Jejf M. knëzny manzelky pané v to kročil; jak toho tyž pan hrabë z Serynu velmi žadostiv jest, aby mu tim již dâle odklâdâno