VJESNIK 7. (ZAGREB, 1905.)

Strana - 79

79 zagr. i križevački, te je oženio Anu barunicu Gothal, unuku Ivana Vojkovicha. Po Gothalovoj obitelji dobio je Adam Daniel Jakovlje a po Vojkovichevoj Rakitje. Nu po obiteljskom ugovoru braće Vojkovicha imao je sav donirani posjed g. 1646. ostati u mužkoj lozi, a ženski se članovi imadoše izplatiti novcem. Uslied toga nasta pravda medju Vojkovichi i Rauchom, koja svrsi time, da su Vojkovichi u ime odštete za Rakitje ustupili Rauchu, tada još neznatni posjed Lužnicu (Arkiv b. Raucha br. 885). Adam Daniel Rauch imao je sina Ivana, koj je oženio Katarinu Illiassich (br. 135). Ivan bio je od mladih godina sveudilj u javnoj službi, te je dotjerao do časti podbana i velikog župana zagr. i križevačkog. Njegovo djelovanje obširno opisuje Kercselich od g. 1748. do 1755., koje je godine morao položiti radi seljačke bune svoje časti. Ivan Rauch umre mjeseca lipnja g. 1762. te je pokopan u obiteljskoj raki u župnoj crkvi Marija Gorica. Nekrolog mu je napisao Kercselich u svojih Annuah (Sv. II. sir. 435 i 436). 144. Pavao barun Rauch sin Ivana i Katarine Illiassich izučio je u inozemstvu prava i filosofiju, te je nakon svršenih nauka stupio dobrovoljno u vojničku službu, postav g. 1747. pobočnikom Karla grofa Nadasda, a poslije Karla grofa Batyany-a. Prekinuv po želji otca vojničku službu, bio je bilježnikom zagrebačkoga sudbenoga stola, nu doskora se vrati opet vojničkoj službi, te bi imenovan g. 1750. kapetanom novo ustrojene banske krajine, a već g. 1762. pukovnikom. 1764. posta barunom, a da je bio zaslužan vojnik dokazuje odluka ratnoga vieća od. 4. svibnja 1765. kojom mu se za izvanredne zasluge povisuje pukovniČka plaća na 4000 for. G. 1773. posta generalom, te je početkom 19. vieka umro. Pavao je znatno povećao obiteljske posjede prikupiv Gračec i Sišljavić, te je sazidao današnji dvor Lužnicu. 160. Daniel barun Rauch oženjen sa Elisabetom Farkas bio je komornik i otac Levina baruna Raucha bana. Potomci potonjega su Gejza, Pavao, Alexija, Marija i Ivana. 92. Ana Konyszky udala se je najprije za Stiepana Tahi-a, koj brak osta bez potomstva, a poslije za Ivana Rattkay-a. Plemena Rattkay-eva pradjedom spominje se Benedikt, a po drugih Pavao Rattkay vojskovodja hercega Ivana Korvina, kojega poradi brojnih zasluga obdari herceg god. 1503. svojim zagorskim gradom Velikim Taborom i kaštelom Jurketincem kod Varaždina. Odatle nosi ta obitelj predikat de Nagy-Tabor. Godine 1559. postade sin Ivana Rattkay-a : 96. Petar barunom (Dr. F. Šišić: Gjuro barun Rattkay, Nar. Nov. g. 1902. 17. travanj). Supruga mu je bila Barbara grofica Erdödy. 107. Gjuro barun Rattkay sin Petra i Barbare Erdödy rodio se 1612. učio je u Gracu i Beču, postav Isusovac, te je već u mladih godina bavio se literaturom. Oko g. 1641. do 1647. vojevao proti Turkom. G. 1652. izda djelo Memoria Regum et banorum, koje je bilo začetkom njegove propasti, jer se je mnogim odličnim obiteljim zamjerio, pišući tu povjest. Buduć je osim toga bilo i tužba glede njegovoga privatnoga života, to bude g. 1664. osudjen na gubitak svojih časti, naslova i crkvenih prihoda (Dr. Sišić 1. c). Znajući valjda već prije, dok je iztraga trajala, da će se zlo .po njega svršiti, to je već početkom g. 1653. preuzeo stenjevačku župu, kojoj su kolatori u to doba bili Rattkay-i. Pošto se do sada nije u njegovom životopisu to spominjalo, stoga