VJESNIK 7. (ZAGREB, 1905.)
Strana - 80
80 iznosim i dokaz za tu okolnost, koji se nalazi u knjizi „Uber juramentorum" biskupije zagrebačke, gdje je zabilježeno: „Ego Georgius RattkayParochus beatissimae Mariae Virg. in Ztenievacz, deposui supradictum. juramentum 13. Januaru 1653." (Arkiv nadb. pisarne u Zagrebu). Osim toga je izdan 15. kolovoza 1653.: Mandatum executorium Bani .... contra Georgium Rattkay de Nagy Tabor, qua Ecclesiae B. V. Mariae in Ztenyevecz fundatae Parochum . . ." jerbo je Isusovcem silom oduzeo vinograd u Perjavici, koji je pripadao nadarbini, a oni su ga svojatali. (Kr. Arkiv u Zagrebu: Jesuitski Arkiv fasc. X. br. 2.). Poslije je Gjuro Rattkay bio župnikom sv. Ivana u Zagrebu i tamo umro g. 1666. Od iste obitelji Petra Rattkay-a potiče i Benko Adam grof Rattkay (br. 145) koj je od g. 1705. do 1709. župnikovao u Stenjevcu a od g. 1711. do 1718. bio senjskim biskupom, te kao takav ondje i umro. 97. Sofija Rattkay kći Ivana i Ane Konyszky, udala se je za Julija baruna Chikuliny-a, koj se u starijih izprava i Ciccolini piše, te u baronatskom diplomu izvodi svoj rod od ugledne prastare talijanske obitelji (Arkiv gr. Sermage u Hofrain-u). Julijo bio je od g. 1599. do 1609. upravitelj (gubernator) primorskih posjeda Gjure grofa Zrinskoga. Iza smrti Gjure dade mu Gjurin sin Nikola Zrinski, za zasluge stečene prigodom uprave dobara posjede Grobnik i Lič. Nu već godine 1624. oduže mu opet ove posjede oplieniv i svu pokretninu, jer su Chikuliny-a obtužili, da se je silno obogatio prigodom uprave dobara. Julijo podignu tužbu proti Nikoli i Petru Zrinskomu zahtjevajući odštetu od 75.000 for. Ta pravda je trajala od g. 1624. do / \^79. Julijo je dokazivao pred sudom, da je svoj imetak stekao na pošten način, pak se Nikola i Petar Zrinjski obvezaše kvar nadoknaditi u novcu ili kojim posjedom, nu ipak za života to neučiniše, već je tek nakon smaknuća Petra Zrinskog sin Julijev, Franjo barun Chikuliny, odlukom komorskom od g. 1679. u ime odštete dobio Medvedgrad. (Arkiv obitelji gr. Sermage). Julijo Chikuliny je k onomu djelu posjeda susedgradskoga i stubičkoga, štono ga je sa svojom ženom dobio, prikupio g. 1634. dio Ane Marije Gregoriancz (br. 94), te je u kratko vrieme ta obitelj sdružila velike posjede: Susedgrad, Medvedgrad, Glavnicu, Ogled, Lužnicu, Krapinu, Zacreće, Oroslavje, Konšćinu, Kalinovicu i Bolondoš u Magjarskoj. Prema tomu se čini, da je u istinu taj novac stečen na Zrinskovih dobrih. Već Julijo posta barunom a potomci mu bijahu grofovi. 130. Ivan Franjo grof Chikuliny, praunuk Julijev, zadnji toga imena, bio je zapovjednik Kostajnice, a osim toga i pjesnik, te su od njega poznata djela 1. Carmina theorica et Elegiaca Heroum Patriae; 2. Idea magnanimitatis Illyriac et Pannoniae. (Arkiv jug. akad. Illd. 115; IIb. 50). Veoma obilni arkivalni spisi ove obitelji, medju kojimi imade i spisa tičućih se Nikole i Petra Zrinskoga, nalaze se u Arkivu obitelji grofova Sermage u Hofrainu kod Žalca u Štajerskoj. Ivan Franjo umre 17. lipnja 1746. u Konšćini, te je pokopan u Lepoglavi. Od velikog svog imetka ostavio je znatan dio samostanom, a baštinica njegovoga imetka bila mu je sestrična Julijana barunica Moscon (br. 131), koja je napadala oporuku tvrdeći, da je ona sastavljena, kada je Chikuliny već mrtav bio, te da su mrtvom rukom oporučitelja podpisali ime, pošto je podpis na oporuci glasio: „Cicuciculin". Ta pravda trajala je od g. 1746. do 1759. te ju obširno opisuje Kercselich (Annuae II. str. 385—387).
