VJESNIK 7. (ZAGREB, 1905.)

Strana - 65

65 bonok, što je očito pokvareno od hrvatskoga Grabovnik ili Grabrovnik. Na tom posjedu stajao je i neki grad istoga imena, jer nam sam Isthuanffi spominje za godinu 1581 neki „Gorbonocum Castrum iam olim dirutum" (Libro XXV. p. 340), koji je po prilici bio ondje, gdje je danas mjesto Kloštar izmedju Gjurgjevca i Virovitice. U obćini Pitomaca stoji i danas još selo Grabrovnica sa 700 duša. Stephanus Gorbonocus pripadat će dakle nekoj plemićkoj porodici, koja je držala grad Gorbonok ili Grabrovnik, te bi se stoga morao zvati Stephanus de Gorbonok ili po hrvatski Stjepan Grabrovački. Joannes Hobordaustus nesumnjivo je onaj isti „Johannes Hobordanecz", koji se god. 1525 spominje kao „provisor" grada Jajca, a 1526 medju dvorskim huzarima, koji su branili taj grad. Bio je inače gorljiv privrženik kralja Ferdinanda. Dne 1. veljače 1528 izdaje Ferdinand u Budimu povelju, kojom „egregio Joanni Habardanecz de Zalathnok (Slatina)" potvrdjuje stariju darovnicu svoju „super Castro Francisci de Hedervara, Pos(e)gavar in comitatu de Posega" (Zemaljski arkiv u Zagrebu, Transumptum donationum, I. p. 10). Istoga dana potvrdio je Ferdinand „egregio Johanni Haberdanecz de Zalathnok eiusque fratribus Georgio, Lazaro et Blasio" drugu darovnicu svoju „super castro Joannis de Zapolja Kewar (Kamengrad) vocato in de Posega ac oppido Bayanowecz in Crisiensi comitatu pro fidelibus servitiis" (Zern, arkiv u Zagrebu, Transumpta donat. I. p. 10). Baš te godine 1528 pošao je Ivan Hoberdanac zajedno sa Sigismundom Weichselbergerom (Višnjegorskim) kao poslanik kralja Ferdinanda na dvor sultana Sulejmana (Gévay, Gesandschaft König Ferdinands I. an Sultan Suleiman I. 1528). Na putu piše on „Ex portu Zawe" pismo kralju Ferdinandu dne 9. travnja 1528., te se podpisuje „perpetuus ac fidelis seruitor Johannes Hoberdanacz". (Gévay, op. cit. p. 36—37). I nakon povratka svoga iz Carigrada služio je Johannes Hoberdanacz vjerno svoga kralja. Dne 17. srpnja 1529. piše iz Dubrovnika pop Tomaš, kanonik senjski, koji je netom boravio u Novompazaru, „knezu Ivanu Oberdanči" obsežno hrvatsko pismo, u kojem ga izvješćuje o stanju turske države, kao i o spremnosti Srbalja i Arbanasa, da se podignu na Turke. (Kukuljević, Acta croatica, p. 233—235). 0 junačtvu Ivana Hoberdanca, kao i o njegovu pokušaju, da ubije Ivana Zapolju (u siječnju 1530), napokon o strašnoj smrti njegovoj priča Isthuanffi na više mjesta (naročito libr. X. p. 95. Vidi još Fessler-Klein, Geschichte von' Ungarn III. p. 442). Blasius Cherius legatus, za kojega Isthuanffi kaže, da mu je dom bio u Hontskoj županiji, bit će jamačno onaj isti Blaž Chery (Keri), koji se bijaše god. 1521 zajedno s tadanjim banom Petrom Keglevićem proslavio pri obrani grada Jajca od bosanskoga sandžaka Mustafe (Schimek, Politische Geschichte des Königreichs Bosnien und Rama, p. 201). Važno bi bilo, kad bi se moglo točno odrediti još svih onih dvanaest (jedanaest) gradova, za koje kaže Isthuanffi, da su pripadali bosanskoj banovini, i da su se nakon pada Jajca takodjer Turcima predali. Od gradova, koje on nabraja, poznati su nam inače samo Jesero (Jezero), Orbavacium (Orbazvar, Vrbaški grad), Socolium (Solyomfezek, Sokol), Levacia (Lewacz, Levač ili Livac), Bossatium (Bočac), Grebenum (Greben) i Banialuca (Banyaluka, Banjaluka). Gradove Bela, Serepvarum, Aparutia i Perga nije nam moguće za sada točno odrediti. Bela, čini se, da je Biograd (Castel biancho) na jugu Jajca, a na 5