VJESNIK 7. (ZAGREB, 1905.)

Strana - 66

66 gornjem Vrbasu ; Serepvar, Aparutia i Perga posve su nepoznata imena. Ali Isthuanffi ne spominje gradove Vinac (Vijenac), Vesela straža, Komotin i Zvečaj, a Zvečaj je nesumljivo pripadao tadanjoj Jajačkoj banovini. Ne će biti napokom suvišno, ako se još osvrnemo na ono, što o padu Jajca pišu turski izvori. Od suvremenih pisaca zabilježio je jedini Ferdi u svojoj „Povjestnici sultana Sulejmana Zakonodavca" po prilici ovo: „U ovoj zimi 934 god. (turska god. 934. traje od 27. rujna 1527 do 14. rujna 1528) krajiški su begovi neprestano nastavljali ratovanje i haranje; i tako se je dogodilo, da je grad Jajce, — koji leži u bosanskom sandžaku, i koji je bio osobito jak, glasovit i odličan grad ugarske države, koji je svojedobno pokojni „sokol svetoga rata" sultan Muhamed s velikom vojskom osvojio bio, ali su ga zli kauri god. 868 (1463) opet oteli iz ruku islama, te je kroz 76 (pravo 66) godina bio stan nevjernih zločinaca — na lahak način osvojen po bosanskom sandžaku Kosrevbegu. Osim toga su begovi smederevski i zvornički osvojili više kaurskih gradova u Srijemskom vilajetu, tako da nije bilo sjednice na divanu, kad ne bi stigla radostna vijest i ratni plijen od krajiških begova" (Thüry Jözsef, Török torténetirék, II. kötet, Budapest 1896, pag. 74—75.). Pozniji ljetopisac Pečevi (Ibrahim efendi Pečujlija) pripovijeda o padu Jajca ovako: „Jedan kaurin iz Jajca otišao je k vojvodama bega Kosreva, te im je ponudio, da će ih kod stare kapije s pomoću ljestava uvesti u grad. Vojvode su namah obavijestili o tom bega; ali nijesu čekali na dolazak njegov, da ne bi kauri u to doznali za stvar, već su još iste noći na spomenutom mjestu osvojili grad, tako da je Kosrevbeg, došavši pod Jajce, ondje već doznao za pobjedu" (Thüry, op. cit. p. 75. Nota). Najnoviji povjestničar bosanski Safvetbeg Bašagić-Redžepašić piše po turskim izvorima i mjestnoj predaji ovako : „Gradovi u Bosni, koje su Ugri posjedovali, ostadoše izloženi sudbini i gazi Husrevbegu. Vojvoda Muratbeg prolazeći izpod Jajca saznade od jednoga vojnika jajačke posade, da se s pomoću skalina (ljestava) može vrlo lako preko porušene kapije unići u grad. To odmah javi Husrevbegu u Sarajevo, ali bojeći se, da tajna ne izbije na površinu uvuče se kradom jedne noći god. 1527., te osvoji Jajce. Provodio bude odprerhljen Husrevbegu s veselom vijesti i za tu uslugu dobio je na poklon begova hata s cijelom opremom, ćurak od samura i dobar bakšiš (napojnicu u novcu). Čim su se glasi raznijeli o padu Jajca, svi ostali gradovi predali su se bez odpora ..." (Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine, p. 29—30). Po svemu, što pišu i javljaju različiti izvori, nema ni najmanje sumnje, da je katastrofa jajačka u uzkoj svezi s prijestoljnom borbom, koja je tada bjesnila izmedju protukraljeva Ferdinanda I. i Ivana Zapolje. God. 1525—1526 bili su bani Jajca i vrbaških gradova Nikola Giletfi i Ivan Horvat. Uz njih brinuo se je za obskrbu Jajca poseban provizor (Ivan Hoberdanac, poslije Ivan Oštrožić) ; a posadi, koja je sastojala od pješaka i konjanika, zapovijedali su zasebni kapetani. Na čelu konjanicima bili su kapetani Mihajlo Turak i Petar Keglević, nekadanji ban jajački. Tako je bilo do boja na Muhačkom polju, a jamačno neko vrijeme i poslije njega. No kad se je na koncu 1526. i na početku 1527. izoštrivala sve više opreka izmedju protu-