VJESNIK 7. (ZAGREB, 1905.)

Strana - 64

64 promittit, non prius coronam Hungarie capiti suo impositurum, quam Èelgradum et alia superioribus annis ammissa loca recuperet, Jayczam eciam arcem nobilissimam, caput regni Bozne, unicum Croacie, Sclauonie et Hungarie infcrioris propugnaculum, dum in iniuriam meam capitaneos priores immutat, turpiter amisit". (Theiner A., Monumenta Slavorum meridionalium, I. p. 599.) — 1528. Srpnja 29. Budim. Jegarski biskup Thomas Szalahâzy piše kralju Ferdinandu : „Misit hodie ad nos Joannes Tahy famulum suum cum literis et quodam nomine Jaycenzi nobis fere omnibus noto, qui superiori anno captus et Constantinopoli seruatus usque ad id tempus fuerat, dum nuper illa expeditio in Croatiam vel Carintlflam est facta, quo tempore liberatus ad Joannem Tahi se contulit ..." (Gévay A., Urkunden und Actenstücke zur Geschichte der Verhältnisse zwischen Österreich, Ungarn, und der Pforte im XVI. und XVII. Jahrhunderte. Gesandschaft Ferdinands I. an Sultan Suleiman I. 1528., p. 43.). Prije nego što po iznesenim podatcima počnemo izpravljati i popunjivati Isthuanffijevo pričanje, treba nam prije upoznati lica i mjesta, koja on spominje. Isthuanffi kaže, da su se na Jajce podigla tri turske paše, i to beogradski i smederevski paša Mahometes Jahioglis, vrhbosanski Usreffus, i pitomac posljednjega Amurathes. Taj Amurathes već nam je poznat, to je isti „Muratbeg" (poturica) Sibenčanin, koji je 31. ožujka osvojio grad Obrovac. Beogradski i smederevski paša Mehemet Jahioglis nastupio je svoju čast u ožujku ili travnju 1527. nakon smrti Balibegove ; Blaž Radossyth javlja to ljubljanskomu biskupu Krsti Rauberu 16. travnja 1527. ovim riječima : „Mechmet est effectus Bassa in Nandoralbensi" (Gévay, Urkunden und Actenstücke I. p. 65). God. 1537. pisao je Ivan Zapolja više pisama ćirilicom „slavnomu i uzmožnomu gospodaru srbskije zemlje, sančaku smederevskomu, belgradskomu, podunavskomu, posavskomu, posremskomu, inem više kraišnim gradovom gospodaru Mehmed begu Jahijapašiću" (Miklosich, Monumenta serbica, p. 553—556). — Usreffus napokon bit će Kosrevbeg (Chosrewbeg) ili Husrevbeg (Usrevbeg), ili s punim imenom „Gazi Husrevbeg ibni Ferhadbeg", koji je upravljao Bosnom dvaput; posljednji put preko dvadeset godina (1521—1543), te kojega bosanski Turci u velike slave (Savfet beg Bašagić-Redžepašić, Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine, p. 27—33). Manje je poznat „Stephanus Gorbonocus", kapetan grada Jajca. „Gorbonocus" nije ni pravo prezime ni nadimak, nego jamačno pridjevak od nekoga grada ili kaštela. U popisu župa zagrebačke biskupije od god. 1334—1354 spominje se u arcidjakonatu de Kamarcha (Komarnica) uz crkve u Gjurgjevcu (Susicha) i Virju (Prodauiz) takodjer i „Ecclesia omnium sanctorum de Grabounok" (Tkalčić, Monum. episcop. Zagrabiensis, II. p. 91). U jednoj izpravi od god. 1337., izdanoj u Koprivnici od bana Mikca Mihaljevića, spominju se opet „nobiles de Gorbonuk" (Nagy, Codex Andegavensis, III. p. 323 i 324). God. 1352. vodi parnicu pred slavonsko-hrvatskim banom Stjepanom neki „Stephanus filius Petri de Gorbonok" (Nagy, Cod. Andeg. V. p. 618). God. 1353. napokon kaže se, da je possessio Gorbonukfeu in comitatu Kirisiensi (Nagy, Cod. And. VI. p. 346—347). U križevačkoj županiji dakle obstojao jeuz Koprivnicu, Komarnicu, Gjurgjevac i Virje neki posjed Grabounok ili Gor-