VJESNIK 7. (ZAGREB, 1905.)

Strana - 57

57 sili. Domaći kroničar dalmatinski javlja o toj zgodi ovako: „1538. A di 4 Agosto el Magnifico Prouedador messer Aluise Baduero e Signor Chamillo toiseno Obrovac e ruino tuto, morti Turchi asai e Damian Clousich apichado per un pe per traditor".*) II. 2. Pad Jajca i Jajačke banovine (1527.—1528.). Vrlo je žaliti, što nam Marino Sanuto, koji inače vjerno i točno bilježi suvremene zgode, posve malo javlja 0 padu grada Jajca i ostalih gradova u Jajačkoj banovini. Samo na jednome mjestu, gdje no saobćuje vijesti i pisma, stigla pod konac (25.—28.) siečnja 1528. u Mletke, kaže, da je došlo pismo: „Da Veia (Krka), di sier Marin Polani proveditor fo lecto lettere, con uno aviso hauto da Fiume. Et par Turchi siano venuti in li borgi de Iayza". (Diarii di Marino Sanuto, XL VI. p. 528). U Mletcima dakle znalo se je koncem siečnja 1528., da su Turci „ušli u gradove Jajačke (banovine)", ili da su tu banovinu osvojili. No kako se je to zgodilo i kada, o tom inače savjestni Sanuto nema ni rieči. Talijanska kronika dalmatinska (Cronaca dei secolo XVI.), koja inače javlja mnoge potankosti, imade samo ovu bilježku: „1527. Toise Joyce". (Arkiv za jug. povj., IV. p. 64). Hrvatski kroničar Simun Glavić nije ni spomenuo pada Jajca, nego namah iza pada Knina i Skradina god. 1522. javlja pad Klisa god. 1537. (Arkiv za jug povj. IV. p. 44.) Slezanin Vel (Caspar Ursinus Velius), koji je u posebnom djelu opisao borbu izmedju Ferdinanda I. i Ivana Zapolje za Ugarsku (de bello Pannonico libri decem . . . izdao Kollar A. F., Vindobonae 1762.), spominje, govoreći o dogodjajima oko 21. siečnja 1528., javlja pad Jajca doduše mimogredce, ali ipak nešto detaljnije. On piše: „Arx Jaycza munitissima alioqui, verum haud iustis in ea praesidiis positis, quippe quod vix decem intra arcem milites fuerant, destituti etiam armis ac bellicis tormentis, circa id tempus a Turcis improviso ab ea parte ingruentibus facile capta est ; quae olim regia fuit, dum adhuc florerent opes regni illius integrae, Regum Bosnae" (Lib. IV., pag. 57). Po svim ovim viestima doznajemo samo to, da je Jajce zajedno s ostalima gradovima Jajačke banovine palo u turske ruke negdje na koncu 1527. ili prvih dana siečnja 1528.; nadalje da su Turci iznenada udarili na grad, u kojem je bilo samo deset vojnika, i to bez oružja i bojnih topova. Kako dakle suvremeni ili bliže stojeći pisci tek mršavo javljaju zgode oko Jajca u oči njegova pada, upućeni smo za sada — dok se izprave iz raznih arkiva ne objelodane — na ono, što nam pripovieda Nikola Isthuanffy u svojoj „Regni Hungarici historia". Taj je povjestničar pisao svoje djelo doduše tek na koncu XVI. stoljeća, ali je za dogodjaje prije svoga vieka rabio starije ljetopise i mnoge spomenike. Isthuanffy pripovieda u IX. knjizi svoga djela dogadjaje u Ugarskoj i Hrvatskoj u jeseni god. 1527. (kao smrt kneza Krste Frankapana kod Varaž*) Arkiv za jugosl. povjest, pag. 51—52. O toj vojni mletačko-turskoj piše i Isthuanffy (lib. XIII. p. 136.), pak dodaje, da su Mletčani oteli Turcima još gradove Ostroviçu i Skradin (Scardonam .... in provinçia Çamissacia — Kamiča sitam.).