VJESNIK 7. (ZAGREB, 1905.)
Strana - 131
131 čazmanski kaptol, da posije jednoga svoga čovjeka, koji će zajedno s njegovim (banovim) povjerenikom ići na te posjede, saslušati njihove susjede i ako ne bude prigovora, ustanoviti medje. Kaptol se odazva tomu pozivu i povjeri tu zadaću svomu prebendaru Pavlu, koji se zajedno sa kraljevim povjerenikom Ivanom, sinom Ivahenovim iz Brezovice, uputio do tih posjeda, gdje su obojica točno ustanovili i zabilježili medje obih posjeda, jer nisu naišli na prigovor susjeda. O tom činu namah je kaptol ubavijestio bana svojim pismima (od 18. kolovoza 1388.), u kojima mu je ujedno točno označuje ustanovljene medje tih posjeda (Isprave br, 114-—117.). Ovi su posjedi kasnije mnogo stradali od provala Turaka, koji su zemlju opustošili, a mnogo žiteljstvo odvukli u sužanjstvo. Time isisani i osiromašeni teško su preostali žitelji podnosili terete, koje im je nanosila tako zvana žaluzina (zalazina) pobirača državnih poreza, zvanih kunovina. Žiteljstvo je naime bilo dužno ili prinosima u naravi ili u novcu uzdržavati ove činovnike, dok nisu obavili svoj posao. U redovitim prilikama lako je to moglo žiteljstvo podnijeti, ali u ovakim izvanrednim prilikama, kano što su bile turske provale, bila je ta žaluzina nepodnošljiv teret za pučanstvo. Zato se remetski Pavlini obratiše na kralja Sigismunda s molbom, da bi on ove osiromašene žitelje njihovih turopoljskih posjeda (Petruševca, Rakitovca i Grdinazele) oslobodio od te žaluzine. Vidivši kralj, da je ta molba opravdana, usliša ju i izda (2. svibuja 1422. iz Devena) odredbu, da od sada unaprijed ne smiju pobirači kunovine od tih pavlinskih podanika tražiti prinosa ni u naravi ni u novcu u ime žaluzine (Isprava br. 188. Poslije 22. studenoga 1456. dali su remetski Pavlina načiniti prijepis ove isprave od zagrebačkoga kaptola. Isprava br. 114.). Na koncu je još vrijedno spomenuti znamenitu raspru, koju su Turopoljci imali sa zagrebačkim kaptolom radi plaćanja crkvene desetine. Oni su naime bili toga mnijenja, da kano plemići nisu dužni plaćati desetine kaptolu, nego samo zagrebačkomu biskupu. 1 ) Kaptol se radi toga pritužio biskupu Eberhardu Albenu, no uzalud, jer je biskup branio Turopoljce. Na to se kaptol prituži kralju Sigismundu, a ovaj izda zapovjed biskupu, da imade prisiliti Turopoljce, da plaćaju kaptolu desetinu, kako su već od davnine na to obvezani. Kaptol donije tad biskupu ovaj nalog kraljev i razloži mu svoje pravo na turopoljsku desetinu, na što on izdade (27. rujna 1399. iz Dubrave) strog nalog Turopoljcima, da imadu doći pred kaptol i s njim se nagoditi o plaćanju desetine, inače će biti kažnjeni crkvenim interdiktom; u to ime nalaže on svim župnicima u Turopolju, da imadu u svojim župama proglasiti i obdržavati crkveni interdikt, čim ih za to zamoli zagrebački kaptol poradi neplaćanja desetine (Isprava br. 159.). Čini se medjutim, da se Turopoljci nisu pokorili ovom nalogu biskupovu, jer se pravda zbog desetine vodila i nadalje. Pače u biskupu Ivanu Albenu, bratu i nasljedniku Eberhardovu, našli su Turopoljci zaštitnika, jer im je on više puta izjavio, da oni nisu dužni plaćati desetine kaptolu. No kaptol je uporno branio svoje pravo, pozivajući se na onu odredbu biskupa Eberharda, tako da je na koncu sklonuo i biskupa Ivana, te je i on potvrdio (1. rujna l ) U ispravi br. 158. (od 18, kolovoza 1399.) navedeno je, što imadu Turopoljci U ime desetine plaćati biskupu.
