VJESNIK 7. (ZAGREB, 1905.)
Strana - 132
132 1432. u Dubravi) onu ispravu Eberhardovu (od 27. rujna 1399.), naloživši i sa svoje strane Turopoljcima, da imadu kaptolu plaćati desetinu (Isprava br. 227.). Uza sve to nećkali su se Turopoljci i nadalje, da plate tu desetinu tako, da se je kaptol morao obratiti za zaštitu na Fridrika i Ulrika od Celja, banove i zaštitnike zagrebačke crkve („banus, tutorque et advocatus ecclesie Zagrabiensis zove se svaki od njih). On posla četiri svoja kanonika (Vida prepušta, Martina arcidjakona dubičkoga, Sigismunda arcidjakona varaždinskoga i Iliju od Saplonče čuvara čazmanskoga) banu Fridriku u Celje, a dva svoja kanonika (Petra lektora varaždinskoga i Ivana pojca čazmanskoga) banu Ulriku u Beč, da ih zamole, da potvrde onu Eberhardovu povelju (od 27. rujna 1399.) i nalože Turopoljcima, da plaćaju kaptolu desetinu. Oba se bana odazvaše toj molbi zagrebačkoga kaptola (prvi 1. lipnja 1453., a drugi 24. kolovoza 1453.), potvrdivši onu povelju i naloživši Turopoljcima, da desetinu točno plaćaju. Podjedno su izdali naloge zagrebačkom županu G juri Farkaševu od Ebresa te njegovim podžupanima i sucima, , zatim zapovjedniku medvedgradskomu Erhardu Hohenmarteru, zapovjedniku zagrebačkom Seboldu (Mayeru) i kaštelanu stupničkomu (Ivanu) Smolyku, da imadu Turopoljce i silom prisiliti na plaćanje ove desetine (Isprave br. 276. i 277.). Sve ove odredbe nisu hasnile. Turopoljci su se i nadalje ustručavali, da plate desetinu. Na to se kaptol uteče za pomoć i na kralja Ladislava Posthuma. On mu posla tri kanonika (Marquarda arcidjakona vrbovačkoga i doktora medicine, Ladislava čuvara i magistra Clemensa Gorjanskoga) preda-nj u Budim, da ga zamole, da potvrdi ovu odredbu spomenutih banova i tim prisili Turopoljce, da plaćaju desetinu. Kralj se odazva toj molbi i potvrdi (26. travnja 1456.) onu ispravu bana Ulrika (Isprava br. 308.). Kad je pako skoro zatim došao na vladu Matija Korvin (1458.—1490.), zamoli kaptol i njega, da im i on potvrdi ovu ispravu, a on mu to takodjer učini. 1 ) Medjutim ni ove kraljeve potvrde nisu mogle Turopoljce sklonuti, da vrše svoju dužnost spram kaptola. Tad se ovaj obrati na sam opći crkveni koncil u Bazelu s molbom, da mu on pripomogne, da dodje do svoga prava. Crkveni sabor zauze se za kaptol i imenova Wynanda, opata cistercitskoga samostana sv. Marije u Zagrebu, svojim punomoćnikom i sucem, koji će ispitati ovu raspru izmedju kaptola i Turopoljaca, i napokon izreći svoju odluku. Wynand pozva na to obje stranke, da imenuju svoje punomoćnike, koji će doći preda nj na sud 18. lipnja 1466. Stranke se odazvaše pozivu, te kaptol imenova svojim punomoćnikom kanonika Dimitriju, doktora prava, a Turopoljci Galla iz Velikoga Lukavca. Kad su ova dvojica na odredjeni dan došla na sud pred Wynanda, predade kanonik Dimitrija Wynandu posebni spis, u kojem se razlazu prava zagrebačkoga kaptola na turopoljsku desetinu, i Wynanda moli, da crkvenim kaznama prisili Turopoljce, da plaćaju kaptolu tu desetinu, koju već nekih 20 godina nisu platili i time kaptolu nanijeli štetu od preko 5.000 dukata. Kad se ovaj spis pročitao, izjavi Gallo, da su Turopoljci pripravni plaćati desetinu za svoje kmetove, ali za sebe da je kano plemići nisu l ) Ova Matijina potvrdnica nije nam uščuvana, ali u ispravi br. 356. spominje se izrijekom, da je i Matija potvrdio onu ispravu.
