VJESNIK 7. (ZAGREB, 1905.)

Strana - 130

130 prigovora protiv uvedenja u posjed,' pâ ako ih nema, onda uvesti braću Matiju i Ivana u posjed tih zemalja, ako libi pako bilo kakvih prigovora, onda. imadu prigovoritelje uputiti na njegov (banov) sud u Zagrebu (Isprava br. 318.).' Prigovora valjda nije bilo, jer se o njima ništa ne spominje, i tako su ta braća uvedena u posjed i time je svršila ova raspra.' Doznajemo još iz jedne isprave našega zbornika (br. 3. Addenda), da su Srbi („Rasciani"), naseljeni u Medvedgradu, Rakovcu, Velikom i Malom Kalniku te u Koprivnici

1

) nanašali šteta Turopoljcima i drugim plemićima slavonskima, te njihovim podložnicima, pače silili Turopoljce, da' im obavljaju neke poslove i plaćaju neke namete (takse). Turopoljci i drugi plemići potužili su se radi toga kralju Ladislavu Posthumu, a ovaj na to zapovijeda (22. studenoga 1447. iz Praga) tim Srbima, da imadu odustati od tih nasilja i nepravda, inače će biti strogo kažnjeni od bana slavonskoga Ivana Vitovca, komu on u tom.smislu stroge naloge šalje. Srbi su se valjada pokorili tome nalogu, jer se kasnije ne spominju više njihova nasilja. Vrijedno je još spomenuti i to, da je kralj Sigismund, kad še je desio u Zagrebu, darovao (22. srpnja 1387.) remetskim Pavlinima na njihovu molbu neki kraljevski posjed u Turopolju, spadajući pod Medvedgrad, imenom Petruševac, zajedno sa Šumom, zvanom Rakitovec i livadom, zvanom Grdinazela (ili Gordovazela), u koji je posjed uveo Pavline zagrebački kaptol na zamolbu kraljevu, poslavši tamo svoga člana, kanonika Ivana od Moravča zajedno sa kraljevim povjerenikom Nikolom Tothom iz Susjedgrada, kako to sam kaptol proglašuje (svojim pismom od 1. kolovoza 1387.), a i kralja (istoga dana) o tom ubavješćuje. Na to je kralj Sigismund na zamolbu Ladislava, glavnoga vikara, i Blaža, vice priora pavlinskoga samostana u Budimu s privolom svoje supruge kraljice Marije i svojih državnih velikaša potvrdio (4. prosinca 1387. u Budimu) i svoju darovnicu i ispravu zagrebačkoga kaptola o uvednju Pavlina u posjed spomenutih zemalja (Isprave br. 103., 105., 106. i 109.).

2

) Kako medjutim medje i šume Rakitovec i livade Grdinazela nisu bile točno označene, zamolili su kasnije remetski Pavlini slavonskoga bana Ladislava od Lučenca, da bi dao na novo označiti medje tih zemalja. Ovaj pozva (27. srpnja 1388.) 1

) Ovi su Srbi djelomice dovedeni amo od Katarine Brankovićke, supruge bana Ulrika Celjskoga, te smo već spominjali Srbina Bogavca Milakovića kano kaštelana medvedgradskoga i komeša turopoljskoga, a djelomice su se sami doselili amo, bježeći pred Turcima, koji su u to doba provaljivali sve do Turopolja, kako nam to dokazuje i jedna isprava našega zbornika (od 2. svibnja 1422. br. 188.). 2

) Poslije (20. svibnja 1388.) dali su Pavlini načiniti prijepis ove zadnje Sigismundove isprave od kaptola budimskoga (Isprava br. 113.), a 18. listopada 1440. dali su od zagrebačkoga kaptola načiniti prijepis prve isprave od 22. srpnja 1387. (Isprava br. 244.). Kad je nekoliko godina zatim kralj Sigismund dao radi prijevara razbiti svoj prijašnji pečat, naložio je, da se sve isprave, naročito darovnice, moraju za godinu dana ponovno potvrditi od njega i providiti njegovim novim pečatom. Tad su i remetski Pavlini po Gjuri, svom glavnom prioru, zamolili kralja, da to učini i sa njihovom darovnicom, koju im je izdao 4. prosinca 1387., a kralj im usliša molbu, izdavši im (20. travnja 1406.) novu ispravu sa novim pečatom (Isprava br. 167.). Kasnije (20. studenoga 1450.) dali su Pavlini načiniti prijepis ove isprave od zagrebačkoga kaptola (Isprava br. 270.),