VJESNIK 7. (ZAGREB, 1905.)

Strana - 129

129 što je sve nekim kraljevim nevjernicima uzeto bilo i u ime kraljevo dospjelo u banove ruke. Nasuprot će sinovi Mikićevi predati banu neku svoju palaču na Gradcu kod Zagreba, koja je stajala tik do kraljeve palače (kod današnjih Dveraca). Spomena je vrijedan i ovaj dogadjaj, koji doznajemo iz isprava našega zbornika. Neki turopoljski plemić, imenom Grgur od Gepeva, bio je radi nevjere spram kralja Sigismunda kažnjen gubitkom svojih posjeda, i to Gepeva (Sv. Petra) u križevačkoj županiji, te Seine (Sv. Nikole), Ataka (valjda Otoka), Odre (sv. Gjurgja), Ločilnice i Mrazovca u zagrebačkoj županiji (u Turopolju). Ove posjede darova kralj rodu Albena (zagrebačkim biskupima Eberhardu i Ivanu te hrv.-dalmatinskim banovima Petru i Ivanu) radi njegovih zasluga za kralja i državu, no poslije (25. studenoga 1423.) pokloni biskup Ivan Alben Mihajlu, sinu Barnabe iz Vukovara ona tri zadnja posjeda, naime Odru, Ločilnicu i Mrazovac, jer se on kroz mnogo godina hrabro borio pod stjegovima njegove braće Albena (i biskupa Eberharda i onih banova hrv.-dalmatinskih), za obranu kralja i domovine a poslije služio i njemu (biskupu Ivanu), ne štedeći pri tom ni svoje osobe ni svoga imetka, pače prolijevši pri tom svoju krv i dopadnuvši rana {Isprave br. 195. i 228.). No djeca kažnjenoga Grgura, po imenu Matija, zagrebački kanonik i prepošt od Bijenika, te Ivan i Nikola, smatrali su tu kaznu očevu nepravednom glede sebe, te su tražili da im se njihova očevina povrati. Pa zato kad je poslije Rudolf Alben, gospodar Medvedgrada, baštinio od svoga brata biskupa Ivana sve ove nekadašnje zemlje Grgura od Gepeva, uložio je (8. svibnja 1433.) kanonik Matija u ime svoje i u ime svoje braće pred zagrebačkim kaptolom prosvjed protiv toga, da Rudolf Alben zadrži te posjede njihova roda i možda ih komu proda, jer da po pravu njima pripadaju {Isprava br. 228.). Nešto kasnije doznala su ova braća, da Rudolf Alben i njegov sin Leonard namjeravaju s privolom kraljevom prodati te nekadašnje njihove posjede Fridriku i Ulriku, knezovima celjskim i zagorskim, pa zato uložiše opet (6. listopada 1436.) po svome zastupniku Gjuri iz Borislovca prosvjed pred zagrebačkim kaptolom protiv te namišljene prodaje {Isprava br. 237.). Ti su prosvjedi na koncu ipak imali uspjeha, jer Albeni nisu prodali tih posjeda Celjskima, pače su braći Matiji i Ivanu (Nikola je valjda umro) bilo dobrovoljno ili prisiljeni morali vratiti polovicu posjeda Odre (Sv. Gjurgja), Ločilnice i Mrazovca, koje su tada imali u svojim rukama Nikola i Pavao, sinovi onoga Mihajla iz Vukovara, koji je te posjede dobio od Albena (druga polovica posjeda ostala je valjda tim sinovima) i uz to još čitav posjed Bapču (Isprava br. 318.). Taj posjed Bapču (u Turopolju izmedju rječica Košnice i Rakarja) darovao je nekada (15. kolovoza 1420.) Ivan Alben, gospodar medvedgradski i bivši ban nekomu Ivanu, sinu Mihajla iz Patine, radi njegovih zasluga za rod Albena, a po njegovoj smrti baštinili su ju Ivanova djeca Blaž i Ladislm Usprave br. 184. i 250.). No sad su ta braća morala tu zemlju predati Matiji i Ivanu od Gepeva (a Albeni su ih valjda za to odštetili drugim zemljištem). Matija i Ivan obratiše se sad na slavonskoga bana Ivana Vitovca, da ih dade uvesti u posjed ovih zemalja, koje su im sad imale pripasti, a on se tome odazva i zamoli (11. travnja 1458.) zagrebački kaptol, pošalje jednoga svoga čovjeka, koji će zajedno sa jednim od njegovih ljudi (koji se poimence navode) otići do tih posjeda, saslušati najprije sve susjede, da U nemaju kakvih