VJESTNIK 6. (ZAGREB, 1904)

Strana - 229

229 Primus in ordine testis prudens et circumspectus Adamus Sulich, civitatis Zagrabiensis civis, annorum circiter 45, adjuratus, examinatus, fassus et atte­status est ad primum: Da zna ovoga leta 1743. za vreme Barice Czindekovice rešta pred fašenkum budućega, za koju kaj kada obhagjal je, i kajti se pri­bližavalo obsujenih bab žganje, za to g. Gregurich poslal po svedoka i rekel: „hote za boga k gosponu patru Smoletu, spovedniku teh bab, kaj on reče". Koj pater, kada svedok k njemu zašel je, ravno kavu pil, i pital ga pater: „Kaj ste vi za jeden človek?". Svedok rekel: „Ja sem, koj za Czindekoviczu opravlam". Na to pater rekel: „Ja se vas bojim, vi bi mene možebiti prepo­vedali". Svedok rekel: „Ne bojte se, neću". Onda pater rekel: „Ne znam kaj bu, vezda bi moral te žene sprovajati, lomača je gotova, kaj hoče magistratus reci, da bi se to zezvedalo". Na to svedok rekel: „Vi obetežajte, ali kak znate". Pater pako rekel je : „Ja neću ni jedne spovedati, doklam nazad ne vuzme svoje reči pred sudcem, s kojim se vi paŠčite, da simo dojdete do zutra z Ja­strebarskoga, ja to vre opravim pri ženah obsujenih". Kamo i gospon Raffay nadojdući, svedoka jako nagovarjal, da bi se sudcem paščil, i svedok dopelal je sudca gospona Gaala, ali malo prekesno, ar metem toga gospon Raffay go­spona sudca Krajachicha za ta posel bil vuzel. Kojemu gosponu Gaalu gospon Gregurich ranjških pet, Czindekovicza pako z vuze ziduča ranjških 3 za trud dali su. Pridaje svedok, da kada vre predimenuvane tri žene ili babe pogub­lene su bile, predimenuvani pater od lomače ili expedicije z paidaŠem k Gre­gorichu došel i na čujenje svedoka pital ga Gregurich: „No jeste kak dobro opravili?" Na to rekel pater: „Ja sam nje još nutri navučil, naj govore i na koleh, da nazad vzemu povedanje, i na koleh vre z nogami terkal sem je, da odpovedu, i z rečjum nagovaral, naj segurno govore, i naj se nikaj ne boje. Koje z velikem glasom odpovedale su". I rekel pater, da gospon kapitan bil je tomu suprotiven, ali mu na to on odgovoru: „Čujete vi, gospone kapitane, slobodno naj govore, vezda su pod mojum oblastijum, vi nikaj znimi nemate!" Za tem pridaje svedok, da je on z Czindekovicum po noći hodil k gosponu Baloghu preporučat ju, da i on bu na njeinu stran suprot gosponu Szaliu, koj i obečal. Poklam pak gospon Gregurich da je zpoznal svedoku za trude ranj­ških osem dati, i da gospon Benko Krachich procurator Czindekovičin poslal je po gospona Dergha, kojemu svedok list nosil, koj k pravdi bil došel, i pital svedok Czindekovicu, jeli mu kaj dala, koja odgovorila, da mu je tri ce­kine davala, ali da ih ne vuzel. De reliquo ad secundum nihil. Ad tertium: da žena njegva i majka več puti su se tužile, kak Czindekovica po noči na nje dohaja, ali da im je odgovoru, da im on nezna kaj za to. To takaj na­dalje pridavši, da kada bi bila jeden put pred jednim letum imenovana Czin­dekovica k hiže svedoka, kada se je k obedu ženum svojum spravlal, donesla je Czindekovica k ženi svedoka za jeden groš negdi neg z peći vuzetoga be­loga kruha, prošeci ju, da bi joj ona svoga kruha, takaj on čas pečenoga, zamienila, kaj žena svedoka ne hotejuć vučiniti, nego joj je odgovorila: „Ma Barico, kaj smo cigani, kaj bi za kruh teržili, ječte vi svoga i prodajte, kak vam je valjan, a ja hoču moga, kak budem mogla". Onda odgovorila je Czin­dekovica ženi svedoka: „Vi ste vrag, ne suseda, da nećete kruha toploga ter za drugoga moga z menum zameniti, koj je topel i frižek kakti i vaš"; i onak serdita domom pdišla je i poklarn dugo vremena na ženu svedoka serdila se

Next

/
Thumbnails
Contents