VJESTNIK 6. (ZAGREB, 1904)
Strana - 164
Dvanaest izprava za povjest Hrvatske i susjednih zemalja od 1452.—1535. g. I ako nam je dovoljno poznato razdoblje prvog turskog pojavljivanja na našim stranama od 1452. godine unapried, ipak priložene će izprave neke praznine nadopuniti, a neke dogodjaje pobliže razsvjetliti. Tako nam je bila koprenom zastrta zadnja godina banovanja Petra Talovca. Od kolovoza 1452. g. do njegove smrti 11. III. 1453. g. nema o njemu spomena. Ulomak pisma Petra Sagudina (Prilog I.) izpunjava ovu prazninu i obavješćuje nas o prvoj turskoj provali u Bielu Hrvatsku. Koncem 1452. ili prvih mjeseci 1453. g. provali iznenada turska četa u Cetinsku dolinu te zarobi množinu stoke. Ban Petar desio se je tada nedaleko, po svoj prilici u gradu Klisu ili Kninu, te na brzu ruku skupiv četu noću pohrli stranputicama da zasjede u busiju, po svoj prilici u klancu Aržanu ili na Prologu, za iznenaditi neprijatelja na povratku. Tako se doista i zbilo. Iz početka bitka bijaše neodlučna; ali prevlada jača turska sila; na što Hrvati nagnuše u bježaniju. Nu Turci ih bijahu okoliši sa svih strana; te ne bilo spasa bjegom. Ban okupi četu ne bi li se oružjem protukao kroz neprijateljske redove. U tom zdvojnom okršaju mnogi padoše s obje strane; ali ban bi zarobljen, a ostali se predadoše. Tako Sagudin. Po svoj prilici je ban Talovac u sužanstvu ranama podlegao, te 11. III. 1453. i umrao. 1 ) Znalo se je, da je sv. stolica obilnih pripomoći podieljivala balkanskim vladarima za ratovanje na Turke. Ali zanimivo je i to, da je ona doživotnim podporama uzdržavala one balkanske vladare, koji su izpred Turaka sa svojim obiteljima pribjegle u Rim. Tako srbski despot Stjepan Branković, a po njegovoj smrti udova mu Angjelija s djecom, uživahu mjesečnu mirovinu (Prilog II.) iz papinske državne blagajne. Isto tako i romejski despot Andrija Paleolog (Prilog III.); bosanska kraljica Katarina (Prilog IV.); Arsenic Komnen od Albanije (Prilog V.); plemenite bošnjakinje Pavica, Jelena, Marija i Praksina, dvorkinje kraljice Katarine (Prilog VI.). Kad su Turci zavladali Bielom Hrvatskom, još je sam Klis ostao zadnjim branikom južnog hrvatstva. Čitavo kršćanstvo je zdvojno upiralo oči u taj „ključ zapada". Pape su najizdašnije novcem i vojskom Klis podupirali, tako da je sultan kliknuo: „ta to je papinski grad!" ') Sr. Klaić, Povjest Hrvata II. 2 252; Vjestnik zem. arkiva, V. 56.
