VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 38

38 svoga iz kraljevstva htio je, da upravu države i skrbništvo nad svojom djecom povjeri nekim vjernim velmožama. No pošto su se ovi označili znakom križa i time bili obvezani, da odu na križarsku vojnu, zamoli kralj papu, da bi mu ove velmože riješio te obveze. Papa usliša kraljevu molbu i podijeli (25. veljače 1217.) Bertoldu i vesprimskom biskupu (Robertu), da u njegovo ime riješe te obveze pet do šest velmoža, označenih križem, koje im bude kralj naveo.

1 Papinski su punomoćnici sigurno ispunili nalog papin, a na to se kralj Andrija uputio (još iste godine 1217.) na križarsku vojnu u svetu zemlju. Od ovud posla meštar templarskoga reda papi izvješće o dosadašnjem radu i napredovanju križarske vojske, a ovaj to namah objavi (24. studenoga 1217.) svim nadbiskupima i biskupima kršćanskoga svijeta, a po tom i Bertoldu, te ih pozva, da se mole za dalnji napredak kršćana u svetoj zemlji.

1 Negdje u to doba imao je Bertold da riješi neku raspru, koju je imao manastir sv. Martina na panonskom brijegu s rodjacima nekoga Leustahija. Ovaj je bio dozvolom kraljevom darovao tomu manastiru neko svoje dobro, imenom Düna. No brat Leustahijev Ethej uloži (valjda po srra^i Leustahijevoj) prosvjed protiv toga darovanja pred Bertoldom, koji se smatrao sucem i pokroviteljem toga manastira. Bertold pozva Ethej a, da navede razloge, s kojih pobija to darovanje, ali je on valjda naveo slabe razloge, kad je Bertold odbio njegov prosvjed i manastir dao uvesti u posjed toga dobra po svomu pristavu, bačkomu kanoniku Bothu, koji je ujedno označio medje posjeda. Ali neko vrijeme za tim porušiše te medje rodjaci Ethejevi, po imenu Knez i Iver, htijući tim pokazati, da ne priznavaju manastir vlasnikom toga dobra. Kad se je radi toga opat rečenoga manastira potužio Bertoldu, izjaviše ova dvojica, pozvani pred njega na sud, da oni ne priznavaju onoga darovanja Leustahijeva, jer da ta zemlja po pravu njima pripada. Bertold ih na to pozva, da to svoje pravo dokažu, ali ga valjda nisu mogli dokazati, jer je Bertold opet potvrdio tu zemlju manastiru, i dao mu je po istom onom pristavu uručiti i označiti joj medje.

3 Krčelić^ pripovijeda još o Bertoldu, da je on (g. 1217.) kano kaločki nadbiskup kupio požešku tvrdjavu s privolom kralja Andrije i njegova prvorodjenca Bele, da mu služi za uporište njegovih poduzeća protiv raskolnika (Bogumila), koje je htio iz Slavonije istrijebiti. Za dokaz te tvrdnje pozivlje se on na pismo pape Honorija III. (1216—1227.) od 3. siječnja 1218. nadbiskupu kaločkomu, u kojem se to spominje. Ali se Krčelić prevario u godini. Pismo naime nije datirano od 3. siječnja druge (II.) godine Honorijeve vlade, (a to bi odgovaralo godini 1218.), kako veli Krčelić, nego jedanaeste (XI.) godine njegove vlade, (što odgovara g. 1227.), kako veli Fejer (III. 2. str. 100.) U papinom pismu nije navedeno ime kaločkoga nadbiskupa, ali pošto je Krčelić držao, da je pismo izdano g. 1218., kad je još Bertold bio kaločkim nad1 Fejer o. c. III. 1. str. 190. — Theiner o. c. I. 5. '

l Fejer III. 1. str. 230—233. — Papa je dapače u to ime držao bosonog velik ophod u Rimu i pozvao valjda sve biskupe, da to učine, jer nam se uščuvao takav poziv na rheimskoga nadbiskupa i njegove sufragane (Monum. Hung. hist. VI 147—149). 3 Bertoldova odluka o ovoj pravdi nalazi se u Mon. Hung. hist. XI. 373—374. Ona nema označene godine; izdavač ovih „Monumenta" Wenzel drži, da je izdana negdje izmedju 1214. i 1218. 4 „Historia eccles. Zagr.

w p. 39.