VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 39

39 biskupom, mislio je on sasvim opravdano, da je ono upravljeno bilo na Bertolda, i da je po tom ovaj kupio požešku tvrdjavu. Ali pošto je pismo izdano g. 1227., kad je kaločkim nadbiskupom bio Bertoldov nasljednik Ugrin, jasno je, da se to tiče nadbiskupa Ugrina, a ne Bertolda. Da papino pismo spada u god. 1227., a ne u g. 1218., vidi se i po tom, što se u njem veli, de je kaločki nadbiskup kupio požešku tvrdjavu s privolom „kralja Andrije i njegova prvorodjenca Bele", a to se nije moglo dogoditi g. 1218., pošto Bela tada još nije bio krunjen za kralja, niti upravljao uz oca dijelom države, kako je bilo g. 1227.

1 Napokon poznato je i inače iz povjesti, da Bertold nije vodio borbe s Patarenima, nego istom nadbiskup Ugrin, i to na poticaj pape, koji je u to ime poslao (g. 1221.) u Ugarsku i Hrvatsku svoga legata Akoncija.

2 Skoro za tim zapade Bertolda još veća čast, nego li ju je do sada obavljao. Ispraznilo se naime u to doba po smrti patrijarke Wolfkera (23. siječnja 1218.) patrijarška stolica u Ogleju (Akvileji), koja je bila ne samo velika crkvena čast, nego i znamenita duhovna kneževina rimsko-njemačkoga carstva. Jedan dio oglejskoga kaptola zamoli sad papu, da im dade za patrijarku nadbiskupa Bertolda, dok je drugi dio njegov izabrao za patrijarku svoga kanonika Ulrika. Papa medjutim Honorije III., posavjetovavši se s kardinalima, ne htjede isprva udovoljiti ni toj zamolbi, ni odobriti izbora. No najednom se on predomisli i imenova (27. ožujka 1218.) Bertolda patrijarkom oglejskim i posla mu patrijarški plašt, odrješivši ga ujedno dalnje službe u kaločkoj nadbiskupiji. Papa veli doista, da je posavjetovavši se ponovno i zrelo sa svojim kardinalima uvidio, da bi bilo Štetno po patrijaršiju, kad bi ona bila dulje vremena lišena svoga pastira, i da drži, da će njegovo vladanje na toj stolici biti korisno po tu crkvu i obraniti ju od njezinih neprijatelja, pa zato da je promijenio svoje mnienje. No mora da su tu drugi jači faktori djelovali na papu, da je promijenio svoju odluku; možda se kralj Andrija II. zauzeo za nj kod pape, da ga imenuje patrijarkom, samo da ga se riješi, pa da ostavi Ugarsku, u kojoj je svojom prisutnošću i svojim vladanjem mnogo skrivio, da su vlastiti podanici tako zamrznuli na kralja i kraljicu, te je došlo i do umorstva kraljičina. Njegovim odlaskom iz Ugarske nadao se kralj, da će udobrovoljiti svoje podanike velikaše i tako učvrstiti svoje klimavo prijestolje.

3 Bertold medjutim nije namah ostavio svoje nadbiskupije, jer ga još neko vrijeme nalazimo zaposlena u Ugarskoj. Tako su kanonici kaptola kumanskoga molili papu, da bi im dozvolio, da i oni poput drugih susjednih kaptola smiju desetinu i druge neke crkvene dohodke izmedju sebe razdijeliti, da sebi 1 Vidi njegovu listinu te godine kod Fejera III. 2. str. 117. — Bela je krunjen g. 1222. kako se vidi iz papinog pisma od 4. srpnja 1222. kod Fejera o. c. III. 1, 388. i kod Theinera o. c. I. p. 35. 2 To dokazuju mnoge papine i vladareve listine kod Fejera III. 1. p. 350, 351, 2. p. 33, 35, 99. 101, 379, 396, 397, i IV. 1. p. 128. i dr. te Theinera o. c. I. p. 31, 55. 72, 128 -130, 168 i dr. 3 Pisma papina o imenovanju na Bertolda, kaptol i službenike patrijaršije, navedena su u Monumenta Hung. hist. XI. 394—5. i Theinera o. c. I. 11. — Istoga dana (27. ožujka) nalaže papa Bertoldu, da posveti novoizabranoga tršćanskoga biskupa M., koji se radi bolesti prijašnjega oglej. patrijarke nije do sada mogao posvetiti. (Mon Hung. hist. XI. 396. — Theiner o. c. str. 12. — Fejer o. c. III. 1. str. 266.)