VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 37

37 no ga je kraljica, kako već spomenusmo, sakupila bila za svoju djecu i pohranila kod jednoga budimskoga gradjanina, te ode s njim na put. Kralj je bio ljut radi toga njegova čina i potužio se (g. 1214.) na nj papi, što ga je tako ražalostio onaj, koji je bio „čovjek njegova mira i njegove nade" i radi kojega se on nadobavio mržnje i velikih i malih u svojoj državi, jer ga je odviše uzvisivao. Zato moli papu, da opomene Bertolda, da mu vrati oteto blago, inače neka se ne ljuti, ako bude morao ovu štetu nadoknaditi od dohodaka nadbiskupije.

1 Sigurno je papa opomenuo Bertolda, ali nam se ne kaže, da li je Bertold dobre volje odštetio kralja ili je ovaj dao pobirati dohotke njegove nadbiskupije za njegova odsuća, dok nije bila namirena oteta svota. Kad su se duhovi smirili u Ugarskoj, vratio se Bertold natrag u svoju nadbiskupiju. Na državne poslove nije više imao upliva onako, kako je imao prije urote. On se od sada bavio više crkvenim poslovima. Godine 1215. zamoliše ga zagrebački izabrani biskup Stjepan i njegov.kaptol, da potvrdi Stjepanovu darovnicu, kojom je on svomu kaptolu poradi njegova siromaštva darovao svoja imanja Sčiteh (valjda Sćitarjevoh Odru, PribiŠevo i Drenčinu, a on im se rado odazva toj zamolbi.

2 Iduće godine (1216.) piše mu (26. studenoga) papa Honorij III., da odobrava njegov postupak, o kojem gaje bio ubavijestio, da naime neke crkvene časti, s kojima nije bila spojena duhovna pastva, podijcljuje takvim svećenicima, o kojima se iz privatnoga općenja uvjerio, da su vrijedni takvih časti.

3 Pošto se spremala križarska vojna, pisa papa (21. studenoga 1216.) Bertoldu kano i ostalim ugarskim i hrvatskim biskupima, da imadu prema zaključku crkvenoga koncila kroz tri godine zajedno sa svojim svećenstvom doprinašati 20% od svoga crkvenoga dohotka za oslobodjenje svete zemlje. U to ime povjerava papa meŠtrima redova Templara i Ivanovaca, da po svojim ljudima dadu pobirati tu dvadesetinu, a biskupima nalaže, da oni i njihovi svećenici do dojdućih Svih Sveti označe pobiračima, koliko iznosi ta dvadesetina njihovih prihoda, a najkasnije do 1. svibnja iza toga da isplate tu dvadesetinu, i da tako učine svake godine tečajem trogodišta.

4 Poslije (28. veljače 1217.) izdao je papa Bertoldu i drugim nadbiskupima naputke, kako da se ti sakupljeni novci podijele križarima. On naime odredjuje, da biskup svake biskupije zajedno sa 5 ili više čestitih križara u sporazumku s papinim kardinalomlegatom podijele te novce oskudnim križarima dotične biskupije, i to u času, kad se budu dali na put u svetu zemlju ili u lukama, gdje se budu ukrcavali na ladje. 0 podijeljenom novcu da se imadu voditi točni računi i priopćiti na pregledbu kardinalu-legatu te meštrima Templara i Ivanovaca.

5 Medjutim se kralj Andrija II. spremio bio na križarsku vojnu. Za odsuća 1 Fejer o. c. III. 1. str. 163—166. 2 Iv. Tkalcič „Monumenta historica .Episcopatus Zagrabiensis" sv. I. Zagreb 1874. str. 36. — Monumenta Hung. hist. XX. 130. — Bali. A. Kercselich „Historia eccles. Zagrab." p. 326. misli, da se pod ime Sciteh ima razumijevati Sisak. 3 Fejer o. c. III. 1. str. 185—186. — Augustinus Theiner „Vetera monumenta hist. Hungariam sacram illustrantia" T. I. Romae 1859. str. 4. 4 Fejer o. c. III. 1. str. 183—5. 5 Monum. Hung. hist. VI. 142—144. i XI. 387-388. — Aug. Theiner o. c. I. p. 6.